Piše: Eduard Pranger
Žene su nježniji i osjetljiviji spol pa ih mi muškarci darujemo za Dan žena, Majčin dan i Valentinovo. Mušku su macho i grubi i imaju samo Dan očeva, a to je danas. Nisam to objavljivao na sva zvona nego sam pitao svoju dragu što bi danas za ručak:
– Znaš one gljive siitake? Vele da su straaašno zdrave! Uništavaju rak, čiste tijelo od otrova, daju energiju, dižu imunitet i još svašta nešto. Jako su zdrave, baš ono…
Nisam imao srca reći da sve to što je nabrojala za njih vrijedi i za sve čajeve i medicinsko bilje; da je sve antikancerogeno, da štiti, podiže imunitet i da je hiper zdravo. Posljednjih nekoliko godina nije bilo ničeg što se reklamiralo korisnim za organizam, a da to mi nismo imali doma. Police i kuhinjski elementi krcati su teglama meda, sušenom aronijom, zdravim korijenjem (sjeckanim i u prahu), kurkumom, cimetom, chia sjemenkama, đumbirom, pregrštima dalmatinskog ljekovitog bilja, čajeva i sl. Odgovorio sam joj:
– Pa znaš da nema kaj ja nemam na lageru, dušo. Imam ih nekaj sušenih, da ih napravim danas za ručak?
Okice su joj zasjale u neizmjernoj zahvalnosti.
– Imaš?! I napravit ćeš ih samo za mene? A, ljubaviii…
Okrenuo sam se i obrisao malu suzu radosnicu; kad je moja draga sretna sretan sam i ja. I tako, primio sam se posla…
SASTOJCI (za 4 osobe)
• ½ kg svinjskog buta
• 50 gr pancete
• 50 gr sušenih siitake gljiva
• 50 gr sušenih vrganja
• 1 VŽ gljiva crnih trubača u prahu
• 2 veće glavice crvenog luka
• 3-4 režnja češnjaka
• 750 gr krumpira
• 2 VŽ žlice crvene mljevene paprike
• 1-2 čili papričice
• 2-3 lovorova lista
• 2-3 grančice peršina
• 1 MŽ mljevenog ružmarina
• Sol, papar
PRIPREMA
Sušene gljive sam namočio u mlakoj vodi, a svinjetinu isjeckao na sitnije komade. Prepržio sam sitno rezanu pancetu u loncu pa dodao još sitnije isjeckan crveni luk i češnjak. Ubacio sam meso i pirjao na laganoj vatri desetak-petnaest minuta. Dodao sam papriku i nakon pet minuta, uz miješanje, ubacio gljive zajedno s vodom u kojoj su se namakale te trubače i ružmarin u prahu. Dodao sam lovor. Kad se luk rastopio i smjesa postala gusta dolio sam vode. Posolio sam i zapario pa poklopljeno ostavio kuhati. Krumpir sam isjekao na sitnije kockice i kad je meso fino omekšalo (cca. 1 sat na laganoj vatri) ubacio sam ga u lonac. Stalno sam pazio da vode uvijek bude oko dva prsta iznad mesa i da ne zagori zato nisam išao na Facebook.
Mladom krumpiru nije potrebno puno i bolje je da bude malo tvrđi, a ne mekan i gnjecav. (Krumpir fino zgusne gulaš pa nije potrebno dodavati zapršku, gustin ili brašno.) Kad je nakon desetak minuta i on bio gotov ubacio sam sitno sjeckani peršin i zagasio plamen. Dok sam servirao jelo pratio me zahvalan i mio pogled moje životne saputnice. Bio sa sto posto uvjeren da ako ljubav mog života ikad i umre, da će umrijeti jedra, vitka i zdrava. A što sam ja dobio za Dan očeva? Ne znam, valjda bude neko iznenađenje…
radio gornji grad 
