Piše: Predrag Lucić (Novi list)

Diljem Hrvatske je svečano i dostojanstveno obilježen Dan narcisa. Posebno svečano bilo je na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista, gdje se Tomislav Karamarko pred uramljenim zrcalom prigodno susreo sa samim sobom. Novinarku Rozitu Vuković, koja je u Banske dvore došla na zakazani razgovor s prvim potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske, dočekao je narcisoidni predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, hvastajući se popisom osoba koje su svojim potpisom podržale njegovu kandidaturu za novog starog šefa stranke na predstojećim izborima. »Pogledajte tko je među prvima dao potporu«, pohvalio se Jedini Kandidat pokazujući joj listu potpisnika predvođenih Milijanom Brkićem. Stoga je kolegica iz Jutarnjeg – imajući razumijevanja i za visokog narcističkog dužnosnika i za njegovu zrcalnu sliku – u uvodu intervjua napisala rečenicu koja o profesionalnim prioritetima njezina sugovornika govori više no što bi i on sam želio pročitati: »Osim stranačkim izborima, Karamarko je zauzet i poslovima u Vladi.«

Prvi potpredsjednik stručne Vlade je, govoreći o poslovima koje obavlja unatoč prezauzetosti u stranačkoj predizbornoj utrci sa samim sobom, otkrio da ne bježi ni od onih zadaća što svojom zahtjevnošću nadilaze okvire njegove stručnosti. Pa ako ste mislili da je Tihomir Orešković doveden iz svijeta krupnog biznisa da bi svojim znanjem i poslovnim iskustvom privukao investitore u Hrvatsku, čini se da ste u popriličnoj zabludi. Jer time se bavi – Tomislav Karamarko. On se, naime, osjetio pozvanim i sposobnim da »svoju ulogu učini katalizatorom rješavanja ključnih problema te ubrzavanja investicija« i da »svojim autoritetom dadne vjetar u leđa provedbi dobrih projekata«.

»Moje aktivnosti većinom su se bazirale na sastancima s investitorima«, otkriva prvi potpredsjednik Timova tima, šokiran »s koliko nepovjerenja investitori nastupaju prema Hrvatskoj«. Za to šokantno nepovjerenje koje su nesuđeni ulagači pokazali prema novoj Vladi, Karamarko – razumije se – tvrdi da je izazvano neradom prethodne garniture u Banskim dvorima. A čitateljima ostaje da se pitaju: kako to da investitori nisu uočili koliko se radišni Tomislav već na prvi pogled razlikuje od lijenog Milanovića? I do kada će bivša Vlada – vrijeme joj se zatrlo! – generirati sumnjičavost poduzetnika prema ovoj sadašnjoj?

Investitorima će se vjerojatno otvoriti oči i odriješiti kese kad shvate da se polihistor Karamarko uključio i u projekt cjelovite kurikularne reforme, ali da jednako suvereno – kao kreiranjem propisa što se i kako u školskim udžbenicima ima pisati o Franji Tuđmanu – vlada i zavidnom sumom znanja o kazalištu, neophodnom da bi se jedan tako ozbiljan ekspert usudio izgovoriti svoj stručni sud o tome kako je »jednostavno trebalo stati na kraj pojedincima bez talenta i ideja« koji su »sjedali na čelo kazališnih kuća i kulturnih institucija i izrugivali se državi na čiji račun žive«.

Toliko je Karamarko prepunjen tim znanjem, da je u intervjuu objavljenom na Dan narcisa dvaput spomenuo »čelnika kazališne kuće bez talenta i ideja«. A netko tko osjeća tako silnu potrebu da u političkom intervjuu progovara o umjetničkom talentu i idejama, vjerojatno sebe doživljava i neupitno talentiranim umjetnikom. Stoga bi kreatori kurikularne reforme iskazali zasluženu počast Karamarkovu talentu kada bi u školske čitanke uvrstili njegovu pjesmu pod naslovom »Zagreb« i kada bi đake obavezali da naizust znaju te genijalne stihove: »I umrijeti bih mogao / Za tvoju divnu priču / Kršćansku i patničku / Od Gospodina smišljenu / I provrije moja krv dalmatinska / Jer volim / I opaja me čudesno / Ljetno, ružičasto predvečerje / U dragom Zagrebu«.

Najavio je Tomislav Karamarko i da će »od sada snažnije koristiti autoritet prvog potpredsjednika Vlade i čelnika najveće stranke vladajuće koalicije da osigura brže i efikasnije donošenje odluka, i to na svim razinama odlučivanja u Vladi« te da »više neće dopustiti da rad državnih institucija bude blokiran zbog nečije neodlučnosti«. Premijer Orešković će iz tih riječi shvatiti da svoju slobodnu odluku o smjeni šefa SOA-e Dragana Lozančića treba donijeti najkasnije do prekjučer popodne, budući da prvi potpredsjednik njegove Vlade tu smjenu smatra odavno svršenim činom kojemu fali samo formalni potpis iz Banskih dvora.

A kada još pročita da je Karamarko sebi u zadatak stavio i to »da cijela Vlada vuče u istom smjeru«, Tim će shvatiti – ako već do sada shvatio nije – i tko je u toj zaprežnoj Vladi glavni kočijaš.Na koncu treba zabilježiti i da je Oreškovićeva Vlada od Karamarka dobila pohvalu kakvom je nitko do sada nije počastio: »Mnogo je stručnjaka iz redova naše koalicije koji nisu postali članovi Vlade. I upravo broj stručnjaka koji su ostali izvan sastava Vlade govori o njezinoj kvaliteti.«

Ta kakva bi i mogla biti Vlada u kojoj je Karamarko stručan za sve i u kojoj je – upravo zahvaljujući njegovoj svestručnosti – svaki stručnjak suvišan?!