SAMO REDAK, NE POREDAK

Postoje dani koje želimo prespavati, tjedni koje želimo preskočiti, godine koje bismo poklonili zaboravu, stanja za koja smo vjerovali da se samo drugima događaju. Postoji svijet u koji sami sebe smještamo, ali ne nalazimo trajnih ulaza u njegovo prostranstvo.

Postoji život kao takav: međuvrijeme, osrednjost, propinjanje na prste, zavirivanje preko zadanih granica. Štono bi rekli Nizozemci: LUCTOR ET EMERGO, naprezati se i rasti. Sve ostalo samo je “šara što pjesmu stvara” ili redak iz neke drage slikovnice, zaostale na dnu škripavoga ormara.