LUNATIKOVA PJESMICA ZA LAKU NOĆ
Ima u tome nešto, da si malčice nesretan:
da ti od ruke ne idu karte ni avanture.
Da si pomalo klaun, nemarni zgubidan,
od onih koji se nikad i nikamo ne žure.
Ima nešto u onom, koji poljupce krade,
na računu gomila dokoličarske sate.
Na skupove ne dolazi, izbjegava parade,
lutriji ne vjeruje, ne trpi govorne automate.
Dobro je poput njega uzeti svijet na znanje,
a potom biti spreman na sumnju i dijalog.
Pa gdje god je moguće, dovesti stvari u pipanje,
ne jesti gotova jela , ne slušati tuđ nalog.
Ima nekoga šarma u svakoj asimptoti,
kad se odsklizneš niz padinu i završiš u jarku.
Kad ne pripadaš klanu niti glasačkoj kvoti,
a na reveru nosiš zrelu jagodu-mjesečarku.
Sve drugo su trice i kučine, stvari od jednog dana,
kad traže da za vruću packu krotko ispružiš dlan.
Skini se, brate s liste, iz općeg ispadni plana:
Vjeruj,isplati se zbog toga biti malčice nesretan.
(10. 4. 2016., Flora Green)
