Ewald von Kleist-Schmenzin, Gross-Duberow (Pomeranija) 22.3.1890. – Berlin-Plötzensee, 9.4.1945., njemački borac otpora; studij prava, dobrovoljac u ratu, član Njemačke nacionalne narodne strane, Deutschnationale Volkspartei, DNVP. Taj monarhist borio se protiv republike, podupirao Kappov puč i Crne obrambene snage Carstva, Schwarze Reichswehr, ali je odbijao nacionalsocijalizam s njegovim „antikonzervativnim ciljevima i potpirivanjem rata“. To se pretvorilo u izrazito neprijateljstvo nakon susreta s Hitlerom 1932. godine i odrazilo u njegovom spisu „Nacionalsocijalizam – jedna opasnost“ (1932.). Poslije /Hitlerovog/ preuzimanja vlasti više puta je saslušavan i hapšen, između ostalog zato što je pripadnike Jurišnih odreda, SA, oružjem otjerao sa svojih imanja. Kleist-Schmenzin je uspostavio kontakte s Otporom, a u kolovozu 1938. godine je u Londonu bezuspješno zagovarao tvrđi odnos u pogledu Sudetske krize, koja je mogla biti povod da se postupi s Hitlerom. Nastavio je borbu nepokolebljivo je nastavio shvaćaju je kao „zapovijed od samog Boga“. Nakon propalog atentata od 20. srpnja 1944. godine Kleist-Schmenzin optužen je pred Narodnim sudom 3. ožujka 1945. Bombardiranje, pri kojem je poginuo predsjednik suda Freisler, prekinulo je suđenje, no nastavljeno je 23. veljače i završilo smrtnom presudom. Kleist-Schmenzin pogubljen je istog dana kad i njegovi suborci Bonhoeffer, Canaris, Oster i drugi.

Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985.Prijevod: Nenad Popović

Nap. prev. Usporedi: