Rasna higijena, pojam kojeg je 1895. godine skovao Alfred Ploetz za „nauk o uvjetima optimalnog održanja i usavršavanja ljudske rase“. Njeni zadatci su: davanje prednosti obitelji s mnogo djece „sposobnih“ individua, uspostavljanje protuteže zaštiti slabih sprečavanjem razmnožavanja „manjevrijednih“, suzbijanje „otrova za klice“ (sifilis, tuberkuloza, alkohol), održavanje i uvećavanje seljačkog staleža, održavanje vojne sposobnosti. U svrhu propagiranja tih zadataka 1904. godine osnovan je Arhiv za biologiju rase i društva /Archiv für Rassen- und Gesellschaftsbiologie/, te 1905. Njemačko društvo za rasnu higijenu – Deutsche Gesellschaft für Rassenhygiene. Ideje rasne higijene dalje je razvija ponaosob Fritz Lenz, koji je kao Ploetzov đak bio urednik Arhiva, a 1921. godine zajedno s E. Baurom i E. Fischerom napisao je i djelo „Nacrt nauka o ljudskom nasljeđivanju i rasnoj higijeni“, koje je u 3. reichu važilo kao temeljno. Godine 1923. Lenz je dobio prvu profesuru za rasnu higijenu, a 1933. postao voditelj Odjela za rasnu higijenu na Institutu Cara Wilhelma za antropologiju, nauk od ljudskom nasljeđivanju i eugeniku u Berlinu. Prema riječima Vođe liječnika reicha,/Reichsärzteführera G. Wagnera rasna higijena je za nacionalsocijalističku državu postala „temelj današnjeg smisla države“. Za sprovođenje rasno-higijenskih ideja stvorena je Stručna komisija za populacijsku i rasnu politiku, koja je kao savjetodavno tijelo djelovala pri donošenju sljedećih zakona: Zakon o sprečavanju nasljedno bolesnog potomstva (1933.), Zakon protiv opasnih zločinaca iz navike (1933.), Zakon o nasljednom seoskom imanju (1933.), Zakon o poticanju sklapanja brakova (1933.), Zakon o porezu na prihod (1934.), Zakon o zaštiti nasljednog zdravlja njemačkog naroda (1935.), Nürnberških zakona.

Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985.Prijevod: Nenad Popović