Piše: Eduard Prenger
Prvi je svibnja i Dan radnika. Nekada, u jednoumlju i diktaturi antifašističkog proletarijata (da ne spominjem teror tzv. samoupravljanja), taj se blagdan zvao praznikom onoga što je danas na žalost vrlo rijetko – rada, a slavilo se javno.
Po ulicama i trgovima vjesile su se državne zastave (čitaj: stjegovi), radnicima, a posebno radnicama dijelili su se crveni karanfili, jelo se i pilo, spajalo se s još kojim danom u tjednu pa se s obitelji išlo na debelo produženi vikend u radnička odmarališta uz neznatne troškove. Vrijedilo je pravilo osam sati radiš, osam se kulturno obrazuješ, a osam odmaraš. I tako, bilo je kako je bilo, no na sreću ta su vremena iza nas. Napokon imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku koju smo krvlju stekli i tu dugoočekivanu demokraciju koju smo mogli samo sanjati i u kojoj svatko potpuno ravnopravno i bez straha može misliti što želi.
Ipak, vremena su teška, recesija je, nema se posla, terorizam i bombe na sve strane, radi se od jutra do sutra i po nekoliko poslova u danu i da ne nabrajam, znamo kako je, ali je sve to samo privremeno. Ljudi koji nas vode znaju što rade i mi ih bezrezervno čvrsto podupiremo i vjerujemo im jer od onih olovnih vremena kojih bi svi da se što prije zaborave, kao društvo u svakom smo drugom pogledu neusporedivo napredovali. Stekli smo svoju državu, imamo svoj jezik, neovisni smo i još smo potpuno ravnopravni partneri velikim europskim i svjetskim silama što je za ovako kratko vrijeme postojanja najveći uspjeh i dostignuće hrvatskog naroda u cjelokupnoj njegovoj povijesti, a i šire.
Zato je kuhanje graha za Praznik rada ostao samo simboličan čin pa ću i ja tako s mlađim generacijama podijeliti recept kako se to radilo nekada, ali sukladno vremenima i uvjetima u kojima živimo.
SASTOJCI (za 1 osobu)
• 1 zrno graha
• Kečap
• Sol, papar
PRIPREMA
U manji limeni lončić do pola sam usuo vode i kad je proključala ubacio sam grah. Posolio sam i popario. Kada je zrno bilo kuhano (probao sam svako malo viljuškom) izvadio sam ga i servirao dok je još bilo vruće i odmah prelio s nekoliko kapi kečapa (ne previše da ne preuzme okus graha). Uz to odlično mi je pasala velika čaša hladne vode, iz pipe.
A zašto sam radio grah samo za jednu osobu? Pa zato što je ženica jučer popodne radila, ostala raditi i noćnu smjenu i danas radi cijelo jutro do dva ili tri ili četiri, pet popodne, već prema potrebi posla. Ona je medicinska sestra u privatnoj ginekološkoj klinici. Dobar vam tek, uslast i prijatno.
radio gornji grad 
