UZALUDNOST
Uzaludnost meni nije mrska:
Poznaju je neka draga lica.
Djeca svijeta, podmukla i drska,
Ne znaju tu radost rijetkih ptica.
Oni znaju za trud i za napor,
Za prvenstvo najboljih u trci.
Kako korijen prodire u lapor,
I tko gubi u životnoj zbrci.
Izgubljeno vrijeme im ne vrijedi;
Teške kiše, brige beskućnika.
Na smetlištu jedan ljiljan blijedi,
Što u mravu nađe supatnika.
Tek kad šumu mrazni prst rastače,
Dok sjeverac razvija pratemu,
Vidiš da je tvoje pravo jače-
Uzaludnost lijepa je u svemu!
Bez okova, srca vazda budnog,
Uzaludni u svom snu opstanu.
Svijet promijene poklonici čudnog;
Običnima on nije u planu.
Baščina, 1.svibnja 2016., Flora Green
