Göring, Hermann, Rosenheim 12.1.1893. – Nürnberg, 15.10. 1946., njemački političar. Göring je bio sin prvog Carskog komesara Njemačke Jugozapadne Afrike (Deutsch-Südwest-Afrika). Njegovo djetinjstvo i mladost, već kroz to obilježene načinom života velikog građanstva, dobile su izraženi feudalni stil kad su mu se roditelji preselili na imanja njegovog krsnog kuma von Epensteina. U dva dvorca, u okolici Salzburga i u Franačkoj, kao dječak našao se u raskošnim okolnostima koje su sasvim očito bile temelj njegove glasovite i ozloglašene sklonosti sjaju i raskoši. Vojno usmjerenje njegovog života razvilo se iz pohađanja kadetskih ustanova Karlsruhe i Lichterfelde kod Berlina. Njegova intelektualna nadarenost obećavala je mnogo. Godine 1912. dospio je u pješadiju u Alzasi (Elsass). Kao poručnik prešao je, međutim, u novoosnovani vojni letački odjel u kojem je postao jedan od najuspješnijih avijatičara lovačkih aviona (orden Pour le mérite, 1917.). Nakon Richthofenove pogibije bio je posljednji zapovjednik njegove eskadrile. Mutne poratne prilike izbjegao je preselivši se u Dansku i Švedsku, gdje se bavio akrobatskim letenjem i upoznao Karin von Kantzow. Ljubav među njima uništila je brak ove Šveđanke koja se nakon rastave udala u Münchenu za tridesetogodišnjeg letačkog zapovjednika izvan službe. Göring se već 1921. vratio u svoj provincijski zavičaj budući da na sjeveru za sebe nije vidio profesionalne izglede.
Presudna točka na njegovom putu bio je susret s Hitlerom koji mu je, pošto su mu upale u oči njegova energija i volja, prenio daljnju izgradnju Jurišnog odjela (Sturm-Abteilung, SA). Godinu dana potom, prilikom Hitlerovog puča, Göring je blizu Dvorane vojskovođa (Feldherrenhalle) zadobio teške ozljede. Nalogu za hapšenje umakao je bijegom u Austriju. Injekcije morfija protiv bolova učinile su ga ovisnikom. Ovisnost je tek godinama poslije uspio prevladati uz pomoć nekoliko tretmana za odvikavanje u Švedskoj. Sredina dvadesetih bile su razdoblje života u kojem nije imao sreće: bio je invalid, bez zanimanja, u dugovima i bjegunac. Amnestija iz 1927. godine omogućila mu je povratak, a jedno prijateljstvo iz rata otvorilo mu je put u Lufthansu, što ujedno bio njegov ekonomski oporavak.
Göring je u Berlinu razvio aktivan društveni život, koji mu je koristio i politički. Obnovili su se kontakti s Hitlerom. Godine 1928. Göring je postao NSDAP-ov poslanik u Riechstagu (njemačkom parlamentu). Njegova kuća u ulici Badensche Strasse služila je njegovanju odnosa s političkim i privrednim snagama čija se naklonost nastojala pridobiti. Dok je Goebbels u Berlinu pokušavao pridobiti ulicu borbenim govorima, Göring je odnosio pobjede na društvenom parketu. Više nego u slučaju ostalih nacionalsocijalističkih vođa, zbog svoje okretnosti bio je prihvatljiviji za salone konzervativnih krugova. Godine 1931. Karin Göring umrla je zbog slabog srca (njoj u čast udovac je svoju kasniju velebnu vilu u kraju Schorfheide nazvao „Karinhall“). 1932. godine NSDAP imao je najjači klub u Reichstaga, dok je Göring bio predsjednik parlamenta. Kao spretan organizator, dobar govornik i prepredeni taktičar u parlamentu bio jedan od presudnih ljudi koji su trasirali put ka definitivnom ovladavanju državom.
Kad je Hitler postao kancelar Reicha, Göring je ušao u kabinet kao ministar bez lisnice, ispočetka je bio samo Carski komesar za zrakoplovstvo. Unatoč tome, on si je bez nekih vidljivih napora osigurao drugo mjesto u hijerarhiji moći, manje učincima a više nastupom i bezobzirnošću. Francuski ambasador u Berlinu Francois-Ponçet retrosepktivno ga karakterizira: „Bio je spretan, lukav, hladnokrvan, hrabar i željezne volje. Za skrupule nije znao. Bio je cinik. Premda je znao za velikodušne osjećaje i viteštvo, mogao je biti pun neumoljive okrutnosti.“ Tako je Göring bez ostatka pristajo uz Hitlerov rasni nauk, no bezobrazno je mogao i izjaviti: „Tko je Židov, određujem ja!“, te shodno tome izdavati rješenja o zaštićenosti koja bi i ostajala na snazi; bio je popularan zbog, ili unatoč, sklonosti raskoši, neutaživoj potrebi za odlikovanjima, debljini i jer je kao jedini od prominentnih nacionalsocijalista imao smisla i za proturežimske viceve; no isto tako je bez ikakve zadrške intrigirao u Röhmovoj aferi i podupirao tu ubilačku akciju; usvojio je načelo „živi i ostavi druge da žive“, no bez krzmanja je učestvovao u svim velikim i nasilnim akcijama 3. reicha koje su prezirale čovjeka. To ga je s pravom učinilo prvim među glavnooptuženima u Nürnbergu.
Nijedan od Hitlerovih pratilaca, čak ni Himmler, s vremenom nije objedinio – i to istodobno i paralelno – toliko funkcija poput njega. Dotadašnji predsjednik Reichstaga, koji je u toku procesa o požaru Reichstaga nespretno prijeteći podgrijavao u međuvremenu opovrgnutu sumnju da su nacionalsocijalisti u njemu sudjelovali budući da im je išao u korist, travnja 1933. postao je pruski ministar predsjednik (jedno vrijeme i ministar unutarnjih poslova koji je imao vlast nad Tajnom državnom policijom /Geheime Staatspolizei, Gestapo/, u svibnju pak ministar zrakoplovstva Carstva, 1934. Predstojnik za šume i Predstojnik za lovstvo Carstva, Glavni zapovjednik ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), a 1936. Komesar Četverogodišnjeg plana koji je uglavnom služio za pripremu rata. Godine 1936. on je osoblje i materijal ratnog zrakoplovstva podvrgnuo prvom testu izdržljivosti: u vidu Legije Condor u Španjolskom građanskom ratu na strani Franca. Godine 1938. Hitler ga je (nakon Blomberga) imenovao drugim maršalom – Feldmarschallom – 3. reicha, čime je preskočio srednje i visoke oficirske činove. Nakon pogroma u Kristalnoj noći (9./10.11. 1938.) Göring je definitivno izbacio Židove iz privrednog života, a pogođenima nametnuo obavezu „obeštećenja“ u korist onih kojima je njihove krivice nanesena šteta, te su morali su platiti posebni porez od jedne milijarde maraka. Tokom poljske krize Göring je pokušavao spriječiti rat i bezuspješno angažirao svoje međunarodne veze (Dahlerus). Pod dojmom britanskog ultimatuma od 3.9.1939. Göring je jasno izrazio sumnju u to da se on može izdržati: „Ako izgubimo ovaj rat, neka nam se nebesa smiluju.“ Dva dana prije Hitler ga je bio proglasio svojim nasljednikom.
Ratnih godina Göring se prikazao u dva oštro suprotstavljena lika. U fazi munjevitih ratova (Blitzkrieg) presudno je doprinjeo pobjedama (zajedničkim djelovanjem trupa u zraku i na tlu posve nove vrste). Na vrhuncu svojih uspjeha dobio je posebno za njega stvoreni vojni čin i nosio titulu Maršala Carstva, Reichsmarschallom (19.7.1940.). No već sa zrakoplovnom bitkom protiv Engleske započela je propast njegove lovačke avijacije. Ona se – u doletu i na povratku – pokazala kao inferiorna ne mogavši uspostaviti zračnu premoć potrebnu za invaziju otoka i osigurati podnošljive gubitke bombardera. Unatoč Göringovim obećanjima, pogrešno određeni pravci u naoružavanju ratnog zrakoplovstva ostavili su bespomoćno Carstvo na sve veću milost i nemilost bombardera zapadnih protivnika. To posve jasno zakazivanje na čelu njemačkog ratnog zrakoplovstva pratilo je urušavanje Göringa kao osobe. Zapao je u stari morfinizam, koji ga je činio neaktivnim i slijepim za stvarnost. Pod euforičkim djelovanjem narkotika obećao je da će u osigurati dovoljnu opskrbu okruženih trupa kod Staljingrada, no to se pokazalo potpunim neuspjehom. Göring je gubio na ugledu u mjeri svojih vojnih neuspjeha i istovremenog ugodnog života što ga je financirao i opremao ratnim plijenom (među ostalim otetim umjetninama). Hitler mu je još dugo ostao vjeran, no gubio je naspram svojih rivala Bormanna, Himmlera i Goebbelsa. Kad je uoči samog kraja rata pokušao stupiti u pregovore sa zapadnim saveznicima, Hitler ga je u oporuci izbacio iz stranke i naredio njegovo hapšenje, koje je Göring ubrzo zamijenio američkim zarobljeništvom.
Na Nürnberškom suđenju Göring je među optuženicima samosvjesno preuzeo vodeću ulogu. Unatič spretnoj obrani, pod dojmom koji je ostavio ogroman teret dokaza njegove sukrivnje za nacionalsocijalističke masovne i ratne zločine, posebice Konačno rješenje, osuđen je na smrt. Opušteno je primio presudu budući da je u zatvor uspio prokrijumčariti otrov (nije razjašnjeno kako). Manje od tri sata pred smaknuće oduzeo si je život. Leš je zajedno s obješenima spaljen, a pepeo razasut u jednoj maloj pritoci rijeke Isar.
Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985.Prijevod: Nenad Popović
Nap. prev. Usporedi:
radio gornji grad 
