Piše: Eduard Pranger

Nije zatiranje kulture izum ministra Hasanbegovića, taj je proces započeo još devedesetih kada je vlast od onih jednoumnih preuzela hadezeovska demokratska opcija. Ruralno, neobrazovano i primitivno je nadvladalo jednostavno zato što je agresivnije i brojnije i događa se ono što se dogodilo i 1942. – Hrvati su opet izabrali pogrešnu stranu. O tome je napisan sjajan članak u Nacionalu,a napisao ga je Dubravko Jagatić. One koji nas uvjeravaju da nam je danas puno bolje nego prije jednim svojim tekstom demantirao je jednostavnim argumentima. Evo kraćeg odlomka:

„BILO JE TO VRIJEME u kojem je gotovo svaki kreativac imao nevjerojatne mogućnosti da ostvari svoje zamisli. Prošlo je deset godina od smrti predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita i budućnost tadašnje države bila je enigma kojom se nitko od njih nije zamarao, pa su mnogi nakon tih devet mjeseci rada bili zatečeni time da je počeo rat. Bilo je to vrijeme kada je zagrebačka alternativna i rock scena bila jako aktivna. U dvorani Pauk u SKUC-u svakoga su se tjedna održavali brojni koncerti bendova iz tadašnje države i svjetskih rock izvođača. Klub “Đuro Đaković” postao je klub Gjuro II i postavio nove standarde klupskog provoda. Kulušić i Lapidarij iz dana u dan su bili puni nudeći raznovrsni program. David Bowie nastupio je na maksimirskom stadionu, a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održao se Eurosong. A ekipa Galerije u tih devet mjeseci od nekadašnje “obične” galerije napravila je svojevrsni meeting point zagrebačkih kreativaca i centar alternativne kulture. Održano je preko 25 koncerata nekih od najvažnijih alternativnih izvođača tog vremena, kao što su Fugazzi (SAD), Marko Brecelj (SLO), Disciplina Kičme (SRB), Victims Family (SAD), Mega City Four (VB), Jablkon (ČSSR), The Jesus Lizard (SAD), Blurt (VB), Sexa, Majke, Overflow, KUDIdijoti, Motus, Cul-De-Sac… Priređene su izložbe istaknutih likovnih umjetnika (Vlasta Delimar, Vlado Martek, Nedjeljko Mikac, Dražen Grubišić, Antun Maračić, Igor Modrić…), niz performansa i videoprograma, a pozornost je posvećena i stripu jer je Helena Klakočar ujedno i jedna od začetnica strip skupine ZZOT.“

Danas, metropolom šeću ljudi u crnim majicama s bijelim križevima, nosaju se ulicama velegrada u procesijama mumificirani ostaci davno umrlih ljudi i organiziraju se prosvjedi onih koji bi određivali ženama što je za njih dobro, a što nije. Ćudoređe i domoljublje glavne su riječi koje koriste ljudi bez morala, a koji su pokrali svoju vlastitu domovinu. Vraćamo se u stoljeće sedmo.