Božica Jelušić: IZA ZIDA VRELINE

1. a. nv

IZA ZIDA VRELINE

Iza zida vreline, gušter svjetla kroz škure;
Lice blijedo, na usni sitna tintena mrlja.
Uvijek postoji nešto što dan i večer zaprlja,
Razbije tijelo teksta i jezične figure.

Kad bi bar došao netko iz dimenzije kose,
Da učmalost odagna i ladice protrese;
Marelice iz vrta rumene da ti donese,
I u srcu ostavi ožiljkast ubod ose!

Ljudi od ljubavi bježe, smirenju se utječu:
Mudrošću zovu čudna, ataraksična stanja.
Savjeta dobrih su puni, ali bez pouzdanja,
I često u toj igri kupuju rog za svijeću.

Pa stoga nek nama bude sve kako mora biti:
Sve za lomaču spremno, vrelina neka sprži!
Tek krugom u bokalu neka se nada održi,
Da će nas novom munjom oluja podariti!

(1.srpnja 201. Flora Green
Foto: Nikola Wolf)