Obećah sebi pjesmu, makar i pjegava bila,
Pa odlučno zatvorih lokote plesne dvorane.
Sve što je ostalo od nas, sada u pregršt stane,
U izlizani napjev s ploče od crnog vinila.

Obećah sebi života koliko imaju mačke,
Kad me prevare triput ljudi posebna soja,
Da mogu ostati vedra, neokrnjeno svoja,
Ne mareći za laži i priče petparačke.

I prođe dan, no uzeh dobar savjet za suze:
Da polovno ne kupim i pripazim što želim.
Riješih stoga da prošlost ne diram pipcima vrelim.
I usnuh na dnu mora spokojnim snom meduze.

(14. srpnja 201., Flora Green)