Gdje god se sklonim, plamen lovi grede.
Bježim od kuće, kazaljke se vrte…
Slabokrvno kunjam, moje slike blijede,
Prolazno mi vrijeme pada ispod crte.

Ne mogu dalje…Korovi na straži;
U sivome oknu prašni nebogledi.
Bivša ljubav dane izgorjele traži,
U ognju se tope kipovi od mjedi.

Ne pomažu voda niti gasitelji.
Staneš li pod drvo, tu te grom ošine.
U maštinu cvijeću, na ludoj postelji,*
Svoju vatru hraniš rudačom dubine.

Sad vračaro skloni kuglu od kristala!
Nevolje s vatrom pratit će me stalno.
Išla bi tek mojim bogovima hvala.
Da dadoše meni srce vatrostalno!

Flora Green, 21. kolovoza 2016.
_________________________
*T. Ujević