O MISLIMA I NE-DJELOVANJU

1-a-adn

Alexandra David Neel

Piše: Božica Jelušić

Nevoljkost za svijet i djelovanje u njemu uistinu je grozna stvar. Ono, kad se nakon jutarnje toalete, u jakni i cipelama, s maramom oko vrata, uvučeš pod deku, prekriješ preko glave i ne želiš izaći. Kad ne vidiš kome i čemu je to uopće važno, jer je na krivim mjestima u tvome tijelu šupljina (gdje bi srce trebalo kucati) a također na krivim nesnosna zbrka, strka i gužva imaginarne Pete avenije (u tvojoj glavi). Pa se sjetiš, dakako, Alexandre David Neel. Ona je živjela 101 godinu, otpravljala se na Tibet toliko puta, koliko ti ni zamisliti ne možeš, skupljajući novac, opremu, vodiče i pomagače, da bi na licu mjesta istražila tajne te drevne kulture, tradicionalne medicine, filozofije , religije. Tri puta odbila ju je žena-yogin, u jednoj visokoj pećini, a kad je pristala s njom provesti pola godine, dala joj je šansu da postavi samo jedno pitanje. Neel je rekla: “U čemu je problem zapadne civilizacije?”, na što je žena-yogin odgovorila: “Vi mislite previše komplicirane misli!”.

Idućih pola stoljeća, Neel je razmatrala ovu mudrost, naravno, ne drmeći pod dekom, nego djelujući u svijetu, neštedimice dijeleći svoja sakupljena znanja i iskustva. Pa sam se, eto, nešto kao postidjela, bacila deku, poravnala izgužvanu odjeću, na brzinu skuhala kavu i sada žurim u knjižnicu. Čeka me obljetnički katalog s Martinom, pozivnica, detalji oko proslave. Ne mogu reći da nema pomoći, osobito one iz “nevidljive pozadine”, no nadam se da tako velikih zahvata neće biti, barem slijedećih pet godina. Nemam srčanosti da sve to ponovo posložim, za novi uspon na planinu Kailas. A ni dovoljno velike deke nemam, da sde pod nju sakrijem, kako me život ne bi dohvatio i pregazio u jednom potezu. Možda je vrijeme da prestanem misliti suviše komplicirane misli….

F.G.