Pobratimstvo po kiši: oslonjena na prozor
uvijek stražari duša, sama i zaljubljena.
Pa gleda li kroz sitnozor ili kroz dalekozor,
nazire mjesto kamo je otišla draga sjena.

Velika mokra spužva uglačala je debla,
potom izbrisala stope utisnute u prahu.
Gdje je sve naša ljubav grijala prste i zebla,
što smo zaboravili reći u kratkom dahu?

Grm zimskoga jasmina cvate izvan sezone.
Djelo od zaborava biva neotkupljeno.
Lađica od papira u mutni kanal tone:
Kiša i samo kiša, kraljevstvo potopljeno….

24. veljače 2017., Flora Green