Nabire Dunav površ od ripsa:
Okna, fasade šafransko žute.
Trošljivost žbuke, bjelina gipsa:
Migolje brazde šumi pod skute.

U oblacima, gdje traje drama,
Odjednom vidim lice praznine.
Jesu li satvarno ostali za nama
Lokalni pljuskovi i grmljavine?

Kroz košmar boja očima letim:
Aprilske pahulje, smrznute pčele.
Ne smirujem se, dok ne osjetim
Ljubičast bljesak nebeske strijele.

Jer vrijedi znati, s ruba klonuća,
Dok snovi gore k’o stara slama,
Da negdje u Češkoj, kroz zemna pluća
Mirišu jorgovani u živicama.

(Lednice, 21. travnja 2017., Flora Green)