Sjaj staniola, bečka bombonijera.
U nekom kutu sjena Amsterdama.
Al’ šešir nosi tri šojkina pera,
I najljepša je naša stara dama!

Cijeli dan prođe, ko rukom odnesen.
S krova me prati pijetao od pleha.
San mladosti je na nebo uznesen,
No još bih malo skitnje, malo smijeha.

Zvonik Šentpetra, rasperjano uže.
U Međimurju katruže i rupci.
Gudalo vjetra po žicama struže,
Krnjavi lemeš, zahrđali zupci.

Prevrćem knjigu jednom kretnjom plahom.
Kao da se ništa promjenilo nije…
Opijaju me slatko-gorkim dahom
MIRISNE, ROSNE RUŽE POEZIJE…

23. srpnja 2017., Flora Green