RAZORUŽAVANJE RUŽE
Ne daj se, ružo naša! Visoko stoj i ustraj,
Dok oko tebe diše svijet potučen do nogu!
Već bijelo proso svuda rasipa ruka žustra,
I zima ovratnik drži u lisičjemu logu.
Ti iz majčine ruke rasteš, visinu hvataš,
Pernate papučice domotužja obuvaš.
Nekome preko Drave šapućeš VISZONTLATAS,
I sve jezike svijeta u svome mirisu čuvaš.
O, ružo, daj da i ja na tom nakovnju zveknem,
Gdje ljubav staklovinu razluči od metala.
Pusti da bol osjetim i da hvalu izreknem,
Što razoružana nisi gordu ljepotu dala.
Već borealna svjetlost zid preplavljuje grapom;
U svečanoj tišini prosinac silazi s trona.
Mala krilata bića idu za svetačkim štapom:
Njihova Kraljica ti si, grimizna primadona.
11. prosinca 2017., Flora Green
Foto: Ivan Nivan, Zadnja majčina ruža, 2017.
radio gornji grad 
