Piše: Kruno Čudina

Počeo sam prepisivati na papire, ima tome sada već neko vrijeme, sve njezine energetske otiske, sve njezine pokrete, poglede, sve što mi je rekla i sve što je uopće govorila, sve ono što je hodala i prehodala, sve što je odsjedila i odležala, ono što ona je, a ja sam uspio uhvatiti (vidjeti), čuti i osjetiti, prepisivati sve o njoj što je zapisano, a to je jedan duhovni pečat, kao i ono što se dalje nastavlja zapisivati, pečatiti u mojim mislima. Susret nikako nije mogao biti niti je slučajan. Bilo bi to isuviše slučajno da bi bilo slučajno. Sada osjetih da je vrijeme da obznanim svoje vizije o njoj. Možda se radi o tome da mi se pokazala i prikazala tako puno puta i u toliko različitih oblika svojeg bivanja i življenja, toliko raskošno da je mojem umu postalo teško, moguće i preteško zadržavati sve te misaone zapise u njemu samom. Okrenuo sam glavu ulijevo, taj jedan put, neću reći prvi, i ugledao je kako stoji iza prozora automobila u kojem sam sjedio, da, na stražnjem sjedalu, gledajući me . Crna haljina bez rukava. Oči čiju boju se još ne usudim otkriti. Pomičem se po sjedalu, rukom otvaram vrata, lijeva noga mi iskoračuje iz auta i staje na beton. Vidim je kako stoji malo dalje od mene. Nisam vidio da se pomakla. Okreće glavu u stranu, sada je u profilu. Rekla mi je: ” Ja sam Zan.” To nije njezino jedino, kamoli potpuno ime, ali nastavio sam je nazivati Zan. Stajala je tada sama na rubu ceste. Stajao sam tada na lošem mjestu. Ti i ja susrećemo se zato što ćemo se sresti. I zato što smo se uvijek susretali, od prve razboritosti naše svjesnosti. To su isto njezine riječi. Vizije ne prestaju i ne nestaju, uvid će se produbljivati do onog dana ili noći kada će sve te vizije biti otkrivene i spojene u jednu. Jedna razotkrivena Zan. Puno toga sam već saznao, uvidio i spoznao, i ne samo o njoj, nego o ishodištu svih bivanja i zbivanja koja vode prema tom trenutku potpunog razotkrivenja i konačnog spajanja. Tko je, dake, Zan? I tko još pleše s njom? Indijanski je to ples duhova, toliko već znam, no i dalje se pitam. Sve te misaone zapise, energetske otiske ostavljat ću ovdje. I još negdje, posvuda?, onako neuredno i nepovezano kako jedino red može biti povezan u svojoj prirodi. Ne zamjerite mi na potencijalnim aluzijama, znajte da moje riječi ne dolaze iz nikakvog sna, ponajmanje iz ikakvog sanjarenja, one su jednostavne i razumljive. Uostalom, vidjet ćete sami za sebe.