PAKLENO LJETO
U raspuklini živim, kao cvijet na asfaltu.
K’o smilje u vrelini, na kamenu što peče.
U zemaljskom Infernu, đavolsku plaćam maltu,
Umjesto limfe, lava po mome tijelu teče.
Zemlja je bila lijepa, mora su bila slana.
Svježe i blage klime sada u prapovijest sele.
Odskliznulo se nešto iz božanskoga plana,
I sada gorimo bačeni k’o ribe na gradele.
F. G.
