KORIBANT, ZADNJE LJETO
Upijmo, dragi, svu ovu vlagu;
Nikom ne ostavljaj ni kapi, ništa.
Od rose jutarnje prikupimo snagu,
Do novih izvora i crpilišta.
Ovdje smo samo da slavimo igru:
Ruke nas prinose na puste oltare,
Da hranom budemo kraljevskom tigru
I da nas bogovi plamenom ožare.
Nismo li stvoreni zbog divljih hormona,
Nespremni posve na zlo i udes?
Grub je šav vremena vječnosti spona,
A svaki od nas je Homo ludens.
Nećemo plaćati račune ni hranu,
Samo na postelji ležati poprečno.
Udisat ćemo nebesku pranu,
Pa ljeto može potrajati vječno.
Mi majstori smo koribantskih rima,
I živjeti smo spremni posve mukte.
Podižemo tornjeve od pijeska i dima;
Težaci nek’ izgrade za nas akvadukte.
________________________________
Koribant- svećenik frigijske božice Kibele; slavili su je pjesmom, plesom i hedonističkim obredima.
2. kolovoza 2018.,Flora Green
