Čvrsto je sašivena u oklop tanko-viskozan,
Šavovima što neće rezat ih nijedne škare.
I dok kičmu joj lomi jedan grč spondilozan,
Natapaju joj pluća otrovne benzinske pare.

Od jedrine ne osta na usni ni komadičak,
U zjenici se njenoj gasi ideja spasa.
Ljubavnike je negdje nagurala pod smičak,
Ne zovu djetinju ruku grudi od pleksiglasa.

I nikom nije jasno odakle još postoji
Meki uvojak kose, sa odsjajem korone,
Što ga kroz bijes i buku, gdje roj se osa roji,
Pronosi Nova Žena, žena iz tehno-zone.

Flora Green