KORIJEN BIJELOGA CVIJETA
Oproštaj s Vesnom
U vrelom danu ja se posve sledih,
Kad vidjeh da je uvenuo kužnjak.
Svu karmu s bijelim cvijetom usporedih:
Srce je sjeverno zatravio južnjak.
TAJ BIJELI CVIJET JE BIO PJENA ZBILJE,
Moj život bješe poeziji predan.
Razlijevalo se u njem izobilje:
Slavoluk riječi, skladan, izvanredan.
Slovostaj ipak gdjekad mora pasti:
Godine su se slagale u čislu;
Ja listah svoje časoslove strasti,
Ti zborila si o vrhovnom Smislu.
Sad ne nalazim nigdje veličine;
Neznatno sve je, razmrvljeno, sporo.
S brijega ti mašem, vičem iz daljine:
TI PRAŠĆAJ, DRAGA, ZA TOBOM ĆU SKORO!
21. kolovoza 2018., Flora Green
radio gornji grad 
