Piše: Božica Jelušić
U redovitoj posjeti (pri svakom berlinskom boravku) BERTOLTU BRECHTU, njemačkom dramatičaru, jesniku, teoretičaru, čovjeku britka uma, oštra jezika i rijetke sposobnosti da složene istine i vlastite opservacije izgovori jezikom ulice, šapatom ispod stuba i urlikom u uličnim demonstracijama. Djelovao je u osjetljivom (mračnom) vremenu rata i holokausta, osvete, čistke, društvene tektonike, bilježeći sve to u “oljuštenom” izričaju, gotovo aforistične gustoće, poput: “EPITAF ZA M; “Tigrovima umakoh / Stjenice nahranih/ Požderaše me/ Osrednjosti”.
Mnogi su njegovi citati filozofski, premda proizišli iz promatranja i zdrave prosudbe, primjenljivi na situacije dnevnoga života i formiranje vlastitog svjetonazora. Oprezan je prema “znaličnosti” i sofisteriji, pa nće reći: ” Sve pođtovanje treba / velikim ljudima dati, / ali im ne treba vjerovati”. A o velikim dilemama o ljudskom trajanju i misiji na zemlji, o ostavljanju dubokih tragova i “svijetlih primjera” lapidarno zaključuje: “MI ZNAMO DA SMO PRIVREMENI”. Bilježe ga kao utemeljitelja epskog teatra, dok u poeziji vrednuju oštrinu, bistrinu i izražajnost (ekspresionizam). Bio je snažan, neumilan, brz na psovku i sarkazam, osjetljiv na sve vrste nepravde, iskvarenosti, podlosti, iskorištavanja, koruptivnosti sustava i beskičmenjaštva pojedinaca.
Čuven po svojim permanentno izvođenim, omiljenim kazaliđnim djelima: Majka Courage (Hrabrost) i njena djeca, Kajkavski krug kredom, Dobri čovjek iz Sečuana, Prosjačka opera. Po naslovu jedne njegove sjajne pjesme, i danas aktualne, nazvana je antologija njemačke lirike u prijevodu trude Stamać: RAZGOVOR O STABLIMA. Bavljenje Brechtom u svim turbulentnim i nespokojnim vremenima, odličan je placebo. Osobno isproban.
2. listopada ,2018., Flora Green
radio gornji grad 
