Božica Jelušić: VRANE

Slikovnost: Jože Tisnikar

U predvečerje, nebo nad gradom zacrni se od vrana. Kao da idu na neko noćno okupljanje i prebrojavanje, što je podosta nelagodno, za mirne ljude u šetnji i po terasama, koji ispijaju zadnje gutljaje, spremajući se kući. Gore, iznad trga, kriješteće jato caruje, nitko im ništa ne može i one same donose odluke, gdje će i kako živjeti. Ljudi ih pri tom uopće ne zanimaju. One su VRAPČARKE, ima ih preko 120 vrsta, od čega GAVRANI čine trećinu. Nastanjuju gotovo čitav svijet. Ornitolozi razlikuju gavrana, vranu, gačca i čavku, sve pod istim nazivnikom.

Kažu da su VRANE ( Corvidae) najinteligentnije u ptičjem rodu. Povezuju se sa suncem, dugovječnošću, novim poćetkom, ali i smrću, zlokobnim znacima i mračnim nagovještajima.U mitologiji, bile su glasnice HADA, boga podzemlja, a općenito ih smatramo psihopompom-pratiteljem duše na drugi svijet. Hindusko božanstvo ŠANI jaše veliku vranu. U heraldici je čest simbol, ima je antičkim predmetima, u svezi s bogom Apolonom. U kršćanskoj simbolici predstavlja isposničku osamu. Gavran hrani sv. Jeronima u pustinji, donoseći mu kruh. Milosrđe na djelu.

Slovenski slikar TISNIKAR, koji je risao i radio u prosekturi, uzima vranu za svoj “zaštitni znak”. Voljela bih o tome napisati studiju.Žurim se doma, hladnoća prodire kroz rukave. Mislim o društvenom životu, grabeži, odricanju od svake odgovornosti i krivice. Da, dobro veli ona poslovica: VRANA VRANI OČI NE KOPA. Naprotiv, drže se u jatu.

F. G.