Pjesma za Billie Jean

Noć je naša Billij Jean. Ti si i tako samo pjesma, paradoks tišine koji je potvrđuje. Zato ću te pjevati noćas, na mom jeziku, mojim ustima. Cijelu ću te ispjevati. Piti ću vino i na kraju zaključiti: svijet je dvoje, ti koju pjevam i ja koji te drugačije ne mogu dodirnuti. Znam da ćeš se nasmijati i ponoviti stih: neizvjesnost je naša sestra/nemamo drugu obitelj.

Neka vjeruje tko što hoće. U dušu djeteta, u čudo koje ushićuje, u more od kože i svjetlost koja podiže duh i svako moguće neoprostivo svetogrđe. Sve je to dosadno bez obzira na to što se svaki čas apsurdno objavljuje. Sve to odnese vjetar i opet ostanemo sami i u tišini. Zato se pjeva, Billi Jean. Skroz kroz noć.