Neznam točno kako da opišem osjećaje, probati ću!
Ja putujem mnogo, kroz život koji mi je dragi Otac posložio. Po svijetu, i kroz iskustva i nauke i svašta nešto, i mnoge dobre prijatelje.
Navratim u domovinu, svako tol’ko, pa slušam i gledam šta se zbiva po susjedstvu, upalim gluposti na “teve ju”!
Prije nešto godina, reklame su bile..mobiteli!
Prije par…krediti, banke , i koja je “bolja”, sa kamatom samo…
Sada..sve je na “samo 9,99” devedeset devet, i politikanata… jbt, koliko ih stane i ima u našoj malenoj državi? Sve je “samo , nula..99..”…samo 99. Pa onda opet, samo devedeset devet, nešto
Zar smo zaista takve budale, da pušimo sapunice i plesove sa zvijezdama, i kupujemo lijekove koje bla bla bla treba provjeriti sa ljekarnikom i/ili liječnikom, kozmetiku, i naguziti se ministrantima, i glasovati za prazan sabor, jebo im pas sve po spisku!
Ljut sam, i tužan istovremeno, ali ne puštam nadu! Ima vam to u Bibliji, psalam..jeb ga, moram nać!
“And now remain faith ,hope and love,these three. But the greatest is of these is Love..”
..preostaje vjerovanje, nada i ljubav, a ljubav je najmoćnija ( moj slobodni prijevod!)
Moram naći naočale..
I ne želim da bilo tko izvadi ovo van konteksta!
Ljut sam, na politikante, crkve i religije naročito, uf!! ratne profitere, bankare, i tako slično!
Sorry, ali eto, da istresem muda!
Tko je za!?
Prst srednjak svima što mi prodaju domovinu, i meni (nama!) to naplaćuju, da im jebo moj pas …neću reći, nije mi drago psovati..
I ne ispričavam se nikome za ove rijeci i misli!
Inače, ja sam pitom čovjek, ali naljutim se tu i tamo. Sorry..