Previše lažne mudrosti, kiča i samohvale;
Zlogukih predskazanja, neotpetljanih misli.
Što će nam listine pljesnive, naputci nesuvisli
Da su nam naši ginuli za krive ideale?

Sve je u vašarskom loncu i u uličnoj zbrci;
Rupe u sjećanju, bolne kvrge i katarakte.
Iz svračjeg gnijezda nude sumnjive artefakte,
Prestižu nas u hodu i izmišljenoj trci.

Što kornjača i Ahil, što ti smiješnji sofizmi?
U pet minuta slave cijeli je svjetonazor.
Ti što mučninu osjećaš, zasićenost i zazor,
Uopće nisi u toj shemi ni u toj prizmi!

Onaj tko više znade, nužno više i pati.
Pa što te stoga tjera soliti more slano?
Iz topova na muhe ti pucaš neprestano:
Previše toga želiš prisvojiti i znati!

Nalij vosak u uši, u knjige se zavuci;
Sačuvaj krzno ako si zerdav ili činčila!
Odradi svoju karmu, ma kako naporna bila,
I kada sklopiš oči, nadaj se blagoj ruci!

Flora Green