Toliko mnogo raspredenih priča,
O stvarima što pale su u vodu.
A samo vapiš za sebe slobodu;
Na bolni uboj oblog rastaviča.

Koliko puta zaustiš, pa šutiš,
Jer nema riječi da probiju kremen.
Progutaš pelin, srcu stegneš remen,
I u svom smjeru tužan se zaputiš.

Koliko puta gutaju te tropi,
A vidiš da strast bila je utaman.
U bubanj biješ ko izluđen šaman,
Zovući kišu, da sav svijet potopi.

1. rujna 2019., Flora Green