Na kraju, budući da ne umijemo cijeniti obrazovanje koje imamo i njegove domete, sve će biti “fino” amerikanizirano. Lažni optimizam, nasilno intimiziranje, keserenje i glupe šale, unificirani modeli, dosadne tablice, evaluacije, pozitiva na lakat i na čmar, veliko mudrovanje oko banalnih stvari, koje 12-godišnjaci u Europi empirijski shvaćaju i u životu primjenjuju.Tečajevi razni, škole za život, vodiči i instruktori umjesto klasičnih školnika,majstori kompjuterizacije, animacije, blesave prezentacije. Što manje riječi, što više lupanja po tastaturi. Mucmuc muc i kuckuc kuc.
Kombinacije,testomanija,, “mozgotresi”, predvidljive reakcije u predvidljivim grupama, izmišljanje tople vode. Svi predavači moraju imati “poremećaj veselosti”, svi kandidati moraju obuzdati svoju kreativnost i gledati u istom pravcu, ako im je do uspjeha. Između poglavlja, tema i cjelina, što više cupkanja give me five i srdačnosti bez povoda, “američki san” upakiran u celofan, a glup ko noć i uglavnom neostvariv.
Ja ne znam kamo to vodi. Nakon pet sati slušanja meni odumiru sive stanice, dobijem osip i želju da tim “koučerima” izbušim rupu u trbuhu i vratim ih k mojoj učiteljici Đurđi po dobre packe i doživotni “rešt” poslije šestog sata u razredu gdje smrdi naftom nauljen stari pod, a kad ti kapne tinta prepisuješ cijelu stranicu i razvijaš koncentraciju.Pa imaš doživotno lijep rukopis i hvataš bilješke bolje nego snimač na mobitelu. Bože, kamo je sve to otišlo i kaj bi rekla Marija Terezija koja nam je škole otpirala po graničarskoj pustoši, dok su se ovi “osvajači svijeta”, pustolovi i protuhe skupljali s koca i konopca, da bi krenuli osvajati Novi svijet, ne pitajući za cijenu?Sva je sreća da više ne moram u školu, ni u kojoj ulozi. Vjerujem u doživotno učenje, ali u lažne proroke i prodavače magle nikako. Kao ni u njihove napore da nas sve pretvore u ignorante i robocope, uz svesrdnu pomoć zaluđenih provincijalaca u ministarskim i inim foteljama.
F. G.
radio gornji grad 
