njegova lica

stajao je visoko nada mnom
na dugim razmaknutim nogama
vidio sam
zlatni lančić
pepeljasti mantil
i mršavi vrat
oko kojeg je bila pričvršćena
neživa kravata

on nam je prvi pokazao
nogu uginule žabe
koja se na dodir igle snažno
grči

on nas je uveo
kroz zlatni binokular
u intimni život našeg pretka
papučice
on je donio
tamno zrno
i rekao: ergot

na njegov nagovor
u desetoj godini života
postao sam otac

kad se nakon napetog iščekivanja
iz kestena uronjenog u
vodu
pojavila žuta klica
i sve se uokolo
raspjevalo

u drugoj godini rata
ubili su profesora iz biologije
propalice iz povijesti

ako je otišao na nebo –

možda sad hoda
po dugim zrakama
u sivim čarapama
s ogromnom mrežom
i zelenom kutijom
koja veselo poskakuje otraga

a ako nije otišao gore –

kad na šumskoj stazi
sretnem hrušta koji se
uspinje
na pješčani brežuljak
prilazim mu
uspravim se
i kažem:
– dobar dan gospodine profesore

dopustite da vam pomognem –
prenosim ga nježno
i dugo ga pratim pogledom
dok ne nestane u mračnoj sobi
na kraju hodnika od lišća

Prevela Đurđica Čilić, 17. 11. 2019.