Pokušat ću to reći kratko, jednostavno, ogoljeno, budući da me tema izrazito iritira. Ona se vuče iz nekih vremena, recimo, tridesetak godina, kad su nas počeli turpijati frazom SVI SMO MI JEDNAKI. To je osokolilo one upitnih vrlina i nejake inteligencije, da se osovljavaju na poslu i tumače nam (ako smo im slučajno bili nadređeni): Zna se ZAŠTO sam ja tu!”, te da treskaju vratima, odbijaju poslove i dižu plaću veću od vaše, bez imalo otpora. Potom je ravnatelj škole jednom rekao da se ne može baviti nečijim darovitim djetetom, jer mu “jedan s PTSP-om svaki dan naoružan dolazi pitati za svoga klinca”, pa ima pune ruke posla, da ga nekako smiri, budući da redovito nogom razbije staklena vrata.. A daroviti će se već snaći, ako slučajno ne propadne.

Pa onda, nitko ne bi na popis u obrazovnoj ustanovi stavio darovite, za rad u kreativnim grupama, jer “sva su djeca darovita, čemu srditi roditelje?”. I potom, nadalje i na bliže, neki su ljudi počeli slikati, pisati, kreativno se “izražavati”. Budimo jasni: nema tu govora o talentu, jedino o probitačnosti, o narcizmu, koji se rascvjetava kad takve sirove stvari dobiju mjesto u službenoj galeriji, u kazalištu, u zborniku, antologiji, lektiri.Svi smo jednaki, svi su diletanti talentirani. Naši smo, svoji smo, ne obeshrabrujemo se i nikad nismo čuli za hijerarhiju. Latinski? Kakav latinski? To uče samo popovi i apotekari, skraćeno, pa ne znamo što znači QUOD LICET IOVI , NON LICET BOVI- Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dopušteno volu.Bio je to glas vapijućega u pustinji u moru dogovorne, ljigave pozitive.Jupiteri su zašutjeli, volovi se razbahatili. Naime, činilo se da ovih drugih nema, jer svi smo jednaki, zna se. A neki su još jednakiji, pa postadoše ministri kulture, a da se o kulturu ni očešali nisu, osim u nekim morbidnim ikonografijama. Ali to je već neka druga tema, također skliska.

Čak i sada, dvojim da se trebamo o tome oglašavati. Amaterizam je dobar, udruge su korisne. Velim to iz uvjerenja i bez ironije. Dobro strukturiran hobi blagodat je za društvo. Ali problem ranga, procjene, problem kriterija i kompetencije pojavit će se prije ili kasnije. Ili neće, a tada slijedi poplava samozvanaca. Svi su pisci, slikari, autori, izvođači, svi nastupaju, tituliraju se međusobno, nagrađuju se, kite se diplomama i priznanjima kao božićna drvca.Pojam amaterizma gotovo iščezava, svi su kandidati za strukovne udruge, svi imaju biografije i produkciju, u polju kuilture svi su u prvom ešalonu. Jer tamo je najteže bilo što bilo kome dokazati, budući da “umjetnička sloboda” i voluntarizam dominiraju nad svim kriterijima. I ljute se kad onoga Jupitera spominješ i vele da si ljubomoran.I fino se uspoređuju, svaki sa svim, sve sa svačim. Izlaže se u renomiranim prostorima, dobiva se prostor u novinama, na televiziji, obilato. Jer iza nas stoje udruge, zasluge, vele oni. Stoje tematike i dramatike. I plastične lovorike. Zna se zašto smo mi tu i po čijoj smo volji!

Bogami, nije to samo među slabo školovanim svijetom, već i na najvišem vrhu, među doktoranticama, Precjednicama, akademičarima. Bez trunke kritičke svijesti, bez distraktora, bez distance. Ljudi vjeruju da mogu i da znaju, jer im se posrećilo na jednom polju, a to daje univerzalnu moć nad svim vrlinama i darovima prirode. Znam da ne vjerujete, teško je to povjerovati. Ali to samo znači da niste čuli našu Prvosjedeću, kako se uspoređuje s akademskim glazbenikom, potvrđenim autorom i veli (slobodan citat) “Kad on svira drugom državniku to je divno, a kad ja pjevam sa svojim narodom, to zvuči loše…”. Pokušava joj jedna sjajna persona s umjetničkom karijerom , s umjetničkom genetikom iz poznate obitelji, objasniti da stvari ne funkcioniraju plošno, te da toj usporedbi fali bit, naime TALENAT. Ona jedna stvar na svijetu, koja se ne može simulirati ni falsificirati.Čak ni u zemlji Dembeliji, koju smo si za sebe i za svoje gušte stvorili.

Imala je ta naša prava umjetnica dobre i obazrive namjere da nešto objasni. Međutim, nešto mi kaže da će ta priča završiti novim prkosnim pjevanjem i mačjom deračom, uz opće odobravanje naroda ogrezlog u kiču i idolatriji. Što se pak vola iz sentence tiče, on će završiti na ražnju, a mi ćemo u mraku i neznanju pjevati što nas grlo nosi, samo se oko izbora pjesme moramo dogovoriti.

30. studenoga 2019., Flora Green