Postoji nekakva inverzija, koja me uvijek iznova iznenađuje. Muškarci koji vrijede, a često imaju ozbiljne gabarite i ozbiljnu inteligenciju, posve se mogu uživjeti u ulogu žena, skoro da mogu zauzeti feminističke stavove, bez kompleksa se uživljavaju u bilo koju rodnu ulogu, svejedno im je. Mačisti, ovi što pod svaku cijenu hoće iscijediti nekakvu vlastitu dominaciju, puzavi su i drhtavi, nemaju pojma što bi počeli ni sa ženama, ni sa samima sobom. To je kao s nacionalizmom: jedva dočekaju da postoji nekakav drugi identitet, gdje je moguće poniziti, iskaliti se, samog sebe donekle realizirati. Između likova koji slabo podnose žene, i onih kojima nelagodu izazivaju Židovi, krajnje je tanka razlika.