Darija Žilić: Koža i dim

Koža i dim

U kosi je dim drveta koje gori,
U torbi, zadržao se miris duhana,
na mom dlanu toliko je žutog,
Na mojim prsima otisak
prsta, žutog kao kamen, jantar.
Na koži miriše dim iz susjedstva.
Moja roba je puna praznog dima,
Moji su prsti kao dimna zavjesa,
Šake kao dimna bomba,
Srce kao peć iz koje izlazi
Tamni plamen. I dim
Iz šumske pustinje