Tit. Hrvatsko društvo pisaca, Basaričekova 24.

Upravni odbor i Predsjedništvo

Zagreb 2. aprila 2020.

Dobri moji Katarina Luketić, Ivan Sršen, Dorta Jagić, Roman Simić, Boris Perić, Ivica Đikić, Marinko Koščec, Edi Matić, Ivana Rogar, Zoran Ferić, Velimir Visković i Kruno Lokotar zahvaljujem vam na pismu koje ste mi napisali u formalnoj kardeljevskoj maniri potpisujući se svi udruženo kao Upravni odbor i Predsjedništvo HDP-a u monolitu. Ono svojom tragi-komičnom prirodom nije odgovorilo baš na ništa od onog što je važno. Tek je izrazilo čuđenje (neugodno) da se uopće propituje reklamirani humani, sindikalni i solidarni projekta Dnevnik iz karantene pokrenut od Marka Pogačara, Katarine Luketić i Krune Lokotara na web stranicama našeg društva.

Svi smo kao samostalni umjetnici prvo dobili poziv da pošaljemo radove, koji će biti honorirani, a kako bi se u ovoj situaciji kada nema nastupa ni izdanja, pomoglo autorima. Potom se na stranicama društva pojavio prvi ciklus radova koje su poslali Dinko Telećan, Ivica Prtenjača, Nora Verde, Alen Brlek, Dorta Jagić, Sanja Lovrenčić, Kruno Lokotar, Monika Herceg i Ivana Bodrožić. Dakle, vjerovat ću, oni najpotrebitiji. Potom je stigao novi dopis u kojem nas obavještavate da su posrijedi naručeni radovi (ma kakva nivoa da jesu), te da ubuduće novi više neće biti honorirani jer za to nema novaca. Navodno honorar za radove iznosi 300 kuna, može se ustvrditi da su neki već tom cifrom debelo preplaćeni. No, to i nije toliko bitno. U vašem pismu tvrdite da ste za projekt preusmjerili sredstva koje je ove godine za Tribine HDP-a dalo Ministarstvo kulture, što je i logično jer tribina i nema i ne može biti zbog situacije s pandemijom. Na stranicama Ministarstva kulture navedeno je kako je za ovu godinu za Tribine HDP-u odobreno 25.000 kuna. Mi do sada imamo 9 honorara što ukupno iznosi 2700 kuna, ako su honorari svima isti. Možda je i nešto više potrošeno ako u te naručene spada i Edi Matić, Željka Horvat Čeč i Tatjana Gromača. Svakako je odiozno da je Lokotar sam sebi kao urednik objavio prilog, a još gore ako ga je i naplatio. Postavlja se i pitanje tog uredništva, Lokotar, Pogačar i Luketička. Je li oni sad ovo rade entuzijastički ili zbog ”pomoći” utržili uredničke honorare. O tome nema ni riječi. Volio bi da nisu.
Nadalje, zanima me je li projekt Dnevnik iz karantene prijavljen Ministarstvu kulture za ad hoc sredstva, a po istaknutoj agendi humane i sindikalne brige za umjetnike, i ako jeste kako je Ministarstvo reagiralo, s kojim sredstvima. Dakako, hoće li onda podnosioci projekta (urednici) tražiti svojih uobičajenih 20 procenata od odobrena novca za naknadu njima samima, Isto tako što je s razlikom između onih 25 000 predviđenih za tribine HDP-a i potrošenih 2700 ili par sto kuna više. Ove godine i tako neki veći broj tribina i nije bio. U svom odgovoru niste ništa naveli osmi da ste se strašno namučili. Svaka vam čast, jer na muci se poznaju junaci.

Pišem vam sve ovo u najboljoj namjeri da se razjasni o čemu se radi. Uistinu, jako bih volio da sam u krivu, isto kao što sam mislio da netko bez jedne odnosno dvije knjige ne može biti član društva pisaca, ali začudo, ispalo je da je moguće da siroti Lokotar bude član društva i ima u njemu funkciju iako nije ništa napisao. Što da kažem, možda samo: da nam je bar više takvih. Zar ne?
Lijepo vas molim da mi ovako kolektivno, ili ako je lakše selektivno, može i pojedinačno, kako vam drago, odgovorite gdje su pare, odnosno što se propustilo i zašto se sprovodi selekcija. Ja sam uvijek za pomoć potrebitima.

Hvala vam najljepše

Marijan Grakalić