Postoji Ta jedna posebna ulica u Zagrebu koju obožavam zbog niza jasnih ali i nejasnih razloga. Naprosto je obožavam.
Martićeva je visoka, posebna, šarmantna a stroga i nalik je elegantnoj feš dami u godinama. Ima jedan lijep broj meni dragih ljudi koji žive u Martićevoj i Njenoj okolici. I oni su posebni, kao i Martićeva ulica po svoj svojoj dužini koja se proteže od Draškovićeve do Heinzelove.
Čekam neki dan svoj red na ulazak u jedan od Njenih dućana delikatesnim prozvodima i promatram ljude.
Čak i ti ljudi koji prolaze, posebni su, jer prolaze Martićevom.
Jer..u Martićevoj se sve doimlje drugačijim, posebnim.
Čak su i odbljesci sunca na staklima parkiranih automobila Martićeve posebni i drugačiji. Posebne su table s natpisima, posebni su prometni Njeni znakovi, posebni su mirisi friško spravljene kave u kafićima i poseban je asfalt. Sve je posebno i onak malo hoh.
Svi koji prolaze tom ulicom drže se malo hoh, uglavnom su pomno i posebno dotjerani, dizajnerski istančanog ukusa i promišljanja, djeluju vrlo obrazovano, pametno, u trendu ali onak u pravom trendu odnosno korak ispred.
Uglavnom, njima je sve jasno. Tko shvati dobro; tko ne, na žalost: nije mu dato.
Ljudi koji prolaze Martićevom ulicom se uglavnom ne smiju. Ne zato kaj nebi htjeli ili zato kaj nisu duhoviti, dapače. Oni su duhoviti na jedan poseban način o čemu se ne izjašnjavaju.
Uopće, ljudi koji prolaze Martićevom imaju jedan svoj poseban stil u ophođenju, bez puno riječi a i kada upotrebljavaju riječi one su posebno odabrane, u posebnom tonalitetu, izgovorene posebnom dinamikom. Taman kak treba biti. jer ljudi koji prolaze Martićevom znaju kako se ..zna.
Recimo, za oko mi je zapeo jedan gospodin (55-58) polaka tenisom oštećena hoda, na relaciji istok prema zapadu. Polo majica meni nepoznatog modnog branda ( a posebnog jer smo u Martićevoj) podignute kragne – onak Saloonski. Kosa dostojanstveno prosjeda, čak malo duža, vrlo sređena i lijepa.Tijelo bazično sportske građe koje već neko vrijeme žudi za reanimacijom. Nadlaktice čudesno slabašne s obzirom na dimenzije trupa. Ručice, nježne – maminog sina, uvijek branjene pažnjom i ljubavlju. Hlače neke ali vidi se da su posebne. Tenisice neke, značajnog brenda.
Dok gospodin lagano korača prema suncu koje obasjava nedalek Trg burze, od sunca a prema meni, korača žena sporog ali poslovnog hoda. Umorna je ali to ne želi priznati. Ne priznaje niti sebi, ne priznaje nikome u svojoj advokaturi, ne priznaje nikome doma.
Uostalom, kćeri imaju svoj život; udate, djeca.
Zetovi srećom iz dobrih familija. Sin je na odvikavanju i bit će dobro.
Ona zna da će biti dobro. Samo da se makne od tog lošeg društva. Toliki talenti.
Dok hoda sa suncem u leđima, mrvi svoju stvarnost međunožjem uokvirenim već istrošenim kukovima.
Svaki korak, mada martićevski kao da je tisuću tonski. Umorna je – mislim si dok mi ispred nosa prolazi hitro na hitrom posebnom biciklu mlada “sushi/ mac djevojka”. Recimo copywriterica koja kombinira obično sa probranim jeftinim i jako skupim. U ovom su to slučaju obične tenisice i nedekoltirana vintage haljina s uzorkom krupnog cvijeća zelenih latica i ljubičastih listova. Na leđima joj ruksak od par tisuća kuna. Kosa skupljena navrh glave u običan rep. Pratim je pogledom do iznenadnog zaustavljanja u mimoilaženju s djevojkom kartonskih šiški u sivoj odjeći nedefiniranog kroja.
Iznenadni zvuk iz smjera istoka vraća mi pogled natrag na ženu teškog hoda koja se već ozbiljno približila Trgiću sa spomenikom fra Grgi Martiću.
Iz Nje usprkos teškom hodu isijava neka golema energija s kojom nema zezeancije. No, mada još uvijek može sve, htjela bi još i više. Ali umorna je. Usprkos posebnoj snaz, umorna je.
Da joj je sve pustiti.. Naprosto, sve pustiti…
Žuljaju je glanz nove cipele i jedva čeka da dođe doma.
Skine sve sa sebe i napuni kadu.
Još dugo slijedim pogledom ženu koja polako odmiče prema istoku s tim toplim kasnoposlijepodnevnim suncem u leđa.
“Tako smo svi umorni” – mislim si.
Umorni smo, jedni od drugih.
Na redu sam. Za ulazak u dućan mješovitom robom ali poseban. Poseban jer je martićevski premda bi trebao biti isti kao i jednak a takav u mojoj ulici. No ovaj je poseban i sve u njemu je posebno. Sve je posebno jer sam u Martićevoj. Ulazim, pronalazim batat za koji se kasnije ispostavilo da je najbolji kupljne ikada) , plaćam, izlazim, uzimam bicikl i odlazim prema osunčanom Trgu burze i znam da ću još neko vrijeme misliti o ovo dvoje, troje, četvero posebnih ljudi.
Oni su naprosto posebni jer je ovdje sve posebno.
I smiješno i tako istinito – mislim si dok polako polako vozim sa sjajnim suncem u lice osjećajući neku iznimnu sreću, tu posebnu, martićevsku.
Taman na Njenom križanju sa Draškovićevom ipak odlučujem napraviti pokoji krug oko jedne od fontana, što i činim. Tamo kod kafića br. 1 i kafića br. 2.
Vraćam se; jedan krug, drugi krug, činim taman treći polagani krug dok se prema meni kreću dvije djevojke. Jedna je potpuno nevidljiva, druga kao iz američkih reklama s američkim zdravim ljudima, bijelih zubi, gipkosti pume. Dok duga plava ispeglana kosa kosa vijori, Njeno isklesano tijelo na kome redovito radi vibrira zdravljem. Sva u crnom ali onom nekom crnom ljetnih morskih večeri. Nekako je poslovna a dovoljno zabavna. Treptaji oka simfonija su lakoće a tanašni metalni remen oko njenog struka skakuće oko Njenog tananoga struka i raskošnih a taman bokova. Tanani ljetni topić susteže jedre grudi. Veštica taman pokriva savršena ramena. Oči svih nas uprti su u Nju. Čak i oči prodavačice jagoda kojoj je za danas dosta svega.
Svi smo prestali disati i pravimo se da nas nema. To je moguće samo u Martićevoj.
Srećom, razočarani svi smo razočarani Njenim kreštavim glasom koji s frendicom raspravlja o nečemu što ne intrigira. Muškarcima je svejedno. Zanijemili su na kratko a onda nastavili već te svoje martićevske razgovore.
Djevojke odlaze prema istoku tom posebnom Martićevom ulicom, muškarci nastavljaju sjediti u kafiću br.1 i br.2 a ja, ja nastavljam okretati svoje pedale prema sjaju sunca i glavnom gradskom trgu Jurišićevom, pazeći da mi kotači ne upadnu u već odavno zahrđale tramvajske šine.
Sve je isto a opet drugačije.
Ali Martićeva je i dalje jedna od najposebnijih ulica u ovom našem najposebnijem gradu.