Uz nezaobilazni Wienerschnitzl, Leberkäse ili recimo Germknödl, Kaiserschmarrn je još jedan od specijaliteta bogate austrijske kuhinje u kojem uživamo putujući lijepom našom Austrijom.

No kad vidim recepte po hrvatskim portalima,onda shvatim da je ovaj specijalitet potpuno neshvaćen. Datebogsačuva.

Kao prvo jeziva je i sama činjenica da većina nestručnih gastro-piskarala i samoprozvanih gastro-blogera smatra da je Kaiserschmarrn jednostavno samo malo deblja rastrgana palačinka. Kakvo prostituiranje ovog prefinog specijaliteta…Datebogsačuva.

Kao drugo, sam prijevod, kako možemo svugdje pročitati „carski drobljenac“ isto apsolutno po ničem ne odgovara opisu. Jer tu se nista ne drobi. Drobe samo ovi koji pišu.

Iako se jelo pripisuje samom caru i kralju Franji Josipu, jela pod imenom SCHMARRN, SCHMARREN opisana su u austrijskoj i bavarskoj kuhinji i prije njegova carskog i kraljevskog rođena. Tim su imenom još od 16.stoljeća nazivana jela koja se tijekom svojeg spravljanja trgaju. Tako da bi se, ukoliko ga baš želimo prevoditi, pravilno trebali nazivati CARSKIM TRGANCEM, a ne CARSKIM DROBLJENCEM. I uopće ne znam otkud se pojavilo to “drobiti” a ne “trgati”. Uostalom, i Cesi ga nazivaju trgancem (Císařský trhanec). Iako su se uglavnom trgala slatka jela, to nije bilo strogo pravilo tako da danas imamo i ERDÄPFELSCHMARRN, trgani i zapečeni krumpir koji se služi kao prilog mesnim jelima.

No vratimo se mi našem Kaiserschmarrnu. Mašta radi svašta, pa je tako vrlo maštovito kako se i riječ „Kaiser“ pojavila u imenu. I dok oni maštoviti smatraju da je Franji Josipu bila servirana neka neuspjela palačinka (moš mislit kako bi se caru serviralo nešto neuspješlo) pa ju je on onda prozvao „Schmarrn“ ( u njemačkom se slengu inače neke beskorisne stvari također nazivaju Schmarrn). Oni bujnije mašte smjestili su Franju Josipa u lov u neku crnu šumetinu pa ga je zatekla kiša, pa nije stigo do svog dvorca (moš mislit), pa je zastao u neku priprostu kuću i ušao gladan (neš ti gladnog cara, moš mislit), pa je seljak ugledavši ga uzviknuo: O moj kajzeru…mi nemamo ništa nego samo neki Schmarrn… itd…itd…

Kako bilo, Schmarrn s dotatkom „Kaiser“ zabilježen je i serviran prvi put 1854. godine carici Elisabeth. Kako su carici rastrgali ovaj desert da bi ga lakše jela, ustanovila je da je mnogo ukusniji kada se servira rastrgan na komadiće. Franjo Josip je također bio oduševljen, i tako nastade desert koji poznajemo u ovakvom obliku.

Kaiserschmarrn koji sam naučio spravljati u hotelu Sacher izuzetno je dobar i izdašan, te se tradicionalno radi na isti način kao što je bio poslužen carskom paru. Pri samom je spravljanju potrebno biti dobro koncentriran i točno se držati recepture i naputaka jer i najmanja improvizacija dovodi do prave “Kaiserkatastrophe”. Uz cijelu proceduru jedan od najvažnijih momenata je i dodatno karameliziranje na kraju. Tradicionalno se Kaiserschmarrn servira obilato posipan šećerom u prahu, uz Röster (nesto između kompota i pekmeza) od šljiva.

Recepta ovaj put nema, ali vam poklanjam jednu izuzetno dobru fotku sa moje male privatne radionice austrijskih specijaliteta. Vjerujte, bio je toliko ukusan da sam ga morao odmah ponoviti…