I tako…

Prvo ćemo namiriti penzije. Pa ćemo namiriti liječnike. I vojsku i policiju moramo. Pa škole. Pa sindikate (svih struka). Pa znanstvenike. Suce? Of course! Lokalne šerife, upravitelje i samoupravitelje. O-ho-ho: Crkvu! A onda moramo i ostale građanske udruge. Onda ćemo namiriti dugove brodogradilišta. Željeznicama potpisati kreditna jamstva. Pseudo-državnim avio-kompanijama višekratne isplate. INA-u ćemo naravno otkupiti! Svoje ne damo! (Ali prvo: pitati i platiti strane konzultante! Što oni o tome misle?) A onda su tu i turistička poduzeća. (Jer bar je to kvočka in spe!) Potom ćemo “subvencionirati proizvodnju”. Seljake. Male poduzetnike. I velike, ako treba. Može samo porezne olakšice? Ako treba, Štefu ćemo nešto dati i u koncesiju. Kultura? Uf, skoro smo zaboravili!

Onda na red dolaze ugroženi po raznim “osnovama”. Prvo: borci. Onda trudnice, naravno. Hendikepirani. Mladi bračni parovi. Oni “bez krova nad glavom”! Oni potreseni (shaken) i oni stirred. (“Što se čeka? MI za razliku od NJIH već imamo zakon! Samo se Sabor treba sastati! Da smo mi bili umjesto njih, već bismo od Zagreba napravili Manhattan!) Pa onda su tu i oni koji su se zabunili i potpisali krive kredite. Ili dizali nove da vrate prethodne da vrate one još ranije. Socijalni slučajevi. Siromašni: njima vratiti dostojanstvo! Minimalne ili prosječne nadnice? Posložit ćemo! (A sve to – bez ili prije Covida!) (Jesmo li koga zaboravili?)

I nijednoj danas predstavljenoj “opciji”, pred- ili post-izbornoj koaliciji, ništa od svega ovoga nije bio problem! Pa naravno da nije! Nije ni biračima! Jer su se sada već SVI birači pretvorili u male ptiče u poroznome gnijezdu koji samo čekaju kako da im se nešto “redistribuira”, “preusmjeri”, dodijeli, “pomogne”, olakša ili “izabere”… Za druge pak vrijedi korumpirano-“moralnija” opcija: strategija “šuti i kenjaj”: Valjda si i ti na nekoj uhljebničkoj pretplati! Nisi? Koja budala! A najbolji su oni treći, koji bi svima povećali dohodak! Svima treba! Pa zar to nije jasno? Treba i OVIMA i ONIMA! Ovo je OVIMA nedostojno malo. A ono je ONIMA apsurdno i uvredljivo!

Pa koga onda čudi da se kandidati najviše i hvale kako su “uspjeli” nešto od toga “namaknuti”, a kad netko pretjera – i zasjedne (legalno!) na dvije-tri stolice (a zna se da u ovom demografskom vrtiću postoje samo few good men!), možda čak i spriječiti!
A za sve to vrijeme lova stiže iz svemira! Netko mi javlja da nije iz svemira nego iz helikoptera. OK, nešto je ušparala baka ili tetka – ima Zimmer frei. E, neš’ više brale! Vikendice MOŽEMO pod “komasaciju”! Nije li Europa to već i sama tražila?
Oh: sada daje Europa! Po prvi put u milijardama! Ali samo za zelene tehnologije! No problem! Zelenim tehnologijama (projektima!) zatrpat ćemo one u Briselu! Neki već sve imaju na gotovs! A drugi: Dogovorit ćemo se! Imamo naše ljude u Komisiji!

A za voditelje je pak najvažnije: s kim biste – a s kim ne biste – NIKAD! Valjda je to najvažnije i biračima. Jer su već svikli: kad jednima svane – drugima smrkne. Pa po koljektivu! Popol(j)udni kružok! Raz, dva, tri… A za to vrijeme… kružok sve manji… a od tog kružoka onaj još manji – još nešto radi… Hoću reći: cvrkuće. Živ-živ.