No da bi ovo uspjelo treba poštivati nekoliko pravila. Kao prvo, treba znati odabrati kvalitetan komad mesa. Vrlo često ljudi kupuju najskuplje grillove (čime se obavezno bahato pohvale) a peku nekakve diskontne komade mesa (čime se isto hvale, dapače i preporučaju drugima pod parolom “za tu vrijednost odlično”), pa se onda čude neuspjehu. Slijedeća važna informacija je uporaba kvalitetnog ugljena koji ne daje previše pepela. Takodjer je važno da se steak, nakon što je ispečen na jednoj strani okretanjem ne stavlja na isto mjesto nego pokraj, na ugljen s višom temperaturom. Ni slučajne ne rabiti brikete!

Ukoliko se komadić ugljena zalijepi za meso jednostavno ga odstanite. Ne bojte se da će se ovakvom metodom pečenja meso prekurit. Vlakna steaka sadrže oko 70% vode i u dodiru s ugljenom će se površina lijepo “zašvasati” i pružiti Maillardovu reakciju u svojoj punoj ljepoti.

Također je važno da se ovako spravljano meso ne tretira nikakvim marinadama, rubovima ni bilo kakvim začinima osim kvalitetnom solju. Svi začini bi uništili izvorni okus mesa a i tijekom termičke obrade bi se prekurili i doveli do nejestivosti. Komad mesa treba biti s visokim postotkom masnoće koja će dodatno utjecati na savršen okus.

Na fotki sam spravljao komad 20 godina stare rubie gallege, koja se pokazala kao idealna za ovakvu termičku obradu. Čak je nije trebalo ni solit!