Ima li ljepote u Sodomi? Veruj mi, mnogim ljudima je Sodoma lijepa. Da li si znao za tu tajnu?
F.M.Dostojevski Braća Karmazovi

1.

Esencija japanskog identiteta sadržana je u origamiju, cha-no-yu ceremoniji, zenu, kendo-u, iaido-u, kyudo-u, haiku-u, sumiye i ukiyo-u, no-drami, judou, karateu, perverziji, shinto-u, ikebani i na jedan poseban način u alkemijskom spoju diskursa i svijeta Yukioa Mishime. Njegovi treninzi i samurajske pripreme bile su i pripreme za smrt kojom je oduvijek bio fasciniran. U svom mladelačkom fantaziranju ljepotu je izjednačavao sa ekstazom smrti a samoga sebe je doživljavao kao posljednjeg nasljednika tradicije japanske ljepote. U smrti je pronašao princip ujedinjenja vječne suprotnosti umjetnosti i fizičke akcije, suprotnosti pera i mača. „Jednog dana morao sam nešto učiniti. Čelik mi je osvijetlio put“. „Negdje u sebi pripremao sam ujedinjenje umjetnosti i života, stila i etosa akcije. Ako je stil bio sličan muskultauri i uzorima držanja, njegova dužnost je bila, prirodno, da obuzda hirove imaginacije…“. Za plemenitu smrt bile su neophodne snažna tragična struktura i skulptorska muskulatura. Svako uspoređivanje između slabih mlitavih mišića i smrti – izgledalo mi je nemoguće, neumjesno. Sa dvadeset godina čeznući za odlaskom iz života, osjećao sam se nedostojnim tog puta. Ukratko, nisam imao muskultauru doličnu tragičnoj smrti. Čijenica da mi je upravo moja tijelesna nepodobnost za rat omogućila da ga preživim, duboko je vrijeđala moj romantični ponos.

2.

Magija, religija i znanost tri su velika sustava za razumijevanje svijeta. Iz znanstvene perspektive, općenito pod magijom se smatraju sve one empirijskim znanstvenim metodama nepotvrđene i neprovjerene postupke i tehnike za koje se vjeruje i smatra da njihovom uporabom čovjek može pomoću vlastitih natprirodnih moći, natprirodnih moći predmeta ili biljaka ili komunikacije s onostranim liječiti, štititi od zla, donositi ili odnositi plodnost, nanositi zlo i općenito utjecati na samoga sebe, drugog čovjeka i/ili njegovu okolinu, ali i na sile prirode. Magija je sposobnost psihičkog upravljanja energijom prirode (svemira) kako bi se postigla promjena na umnoj i/ili materijalnoj razini, u skladu s vlastitom voljom”

OKULTIZAM, EZOTERIJA I MAGIJA

Okultizam svoje porijeklo izvodi iz helenističke magije, alkemije i učenjia Hermesa Trismegista te židovskog misticizma. Novijeg je datuma, točnije, nastaje 1856 godine a osnivač je Eliphas Levi.

Ezoterija je nešto „starija“ a osnovačem se smatra Jacques Matter, 1828 godine istražujući kršćanstvo i grčku filozofiju uključujući danas i kabalu, alkemiju, new age prakse, spekulativnu astrologiju, aleksandrijski hermetizam i sl. Ne postoji vjerojatno nitko koga u nekom trenutku nisu okrznule neke od magijskih tehnika kao što su i-ching, geomantija, hiromantija, kleromantija, aromantija, auspicij i haruspicij, bibliomantija, nekromantija i rapsodomantija i druge. U imaginariju upravljanja silama prirode vanjskog i unutarnjeg svijeta treba navesti i čaranja kojim pospješujemo obradu zemlje i kultove plodnosti, čaranja od uroka i kletvi unutar kućanstva, čaranja kojima je svrha zaštita od ranjavanja u bitkama ili zanatima, čaranja u borbi s bolestima, čaranja protiv uroka, kršćansko kontra čaranje zvonima, posvećenom vodom i egzorcizmom protiv starovjerne magije. Poznata je podjela u pet kategorija: prirodna magija koju čine influencijska, simbolička i filozofska astrologija te alkemija kao sinkretička mješavina starogrčkih, perzijskih, staroegipatskih, kršćanskih, islamskih, gnostičkih i neoplatoničkih učenja od kojih prepoznajemo aleksandrijsku protokemiju, arapsku alkemiju i europsku duhovnu alkemiju, slikovnu magiju, ceremonijalno anđeosku i demonsku magiju koja je smatrana magijom svih magija, divinacijsku magiju i alkemiju uz kasnije dodano nekromancijsko komuniciranje s mrtvima.

Alkemija je sposobnost promjene manjevrijednog u viševrijedno. To je moguće putem pet elemenata i sedam metala. Najpoznatiji europski alkemičar je Paracelsus za kojega je medicina bila neodvojiva od alkemije, filozofije i religije. Carl Gustav Jung u Psihologiji i alkemiji smatra da je alkemija projekcija arhetipova i kolektivne podsvjesti u materiju. Europska tradicija magiju dijeli i na crnu – sebičnu, zlu – i bijelu – dobročineču i nesebičnu. U magijska sredstva spadaju prapočela, drveće, biljke, životinjski i ljudski ostaci, plemenite kovine, poludrago i drago kamenje. U praelemente spadaju voda, vatra, zemlja, zrak, eter ili kvintesencija sastavljena od svjetlosti, magnetizma i gravitacije. Uz voodoo lutke najpoznatije magijsko sredstvo-glazbalo je bubanj zatim triangl, drombulja, zvono, frula. Osobe koje povezujemo s magijom nazivamo: alkemičar, babica, babalawo ili otac misterija u Nigeriji, bajalica i vračara, grabancijaš ili crnoškolec, krsnik ili psihonavigator, sihirbaz ili crni mag, šaman, travar, vila- žena koja liječi, vještica-žena koja zna, skače i pleše, žrec-obožavatelj prirode i kulta predaka.

3.

Pokušaj pomirenja antičkih znanja i kršćanskih učenja pripisuje se Marsiliju Ficinu koji u 15 st prevodi djela Plotina i Dionizija Areopagite te Korpus Hermeticum koji se pripisuje Hermesu Trismegistosu. Vodeća osoba firentinske Akademije je Giovanni Pico de la Mirandola koji je u dobi od 23 godine pokušao sazvati najveći filozofsko teološki skup pripremivši 900 teza o filozofiji mira i vjerskom pomirenju pod naslovom „O dostojanstvu čovjeka“. Treći je Heinrich Kornelius Agrippa koji ustrajava na sintezi religije, magije uz istraživanje prirode. Bespotrebno je navoditi bilo koji postupak Mletačke inkvizicije uz isusovačku organizaciju paleži i tortura nad hereticima s epicentrom u Gradecu, Kaptolu i Novoj vesi koji se 1850 godine ujedinjuju pod nazivom Zagreb. Rijetko viđen i nezamislivo pokvaren zločinački pohod usmjeren protiv žena koja traje do sredine 18. stoljeća i ukinuća za vladavine kraljice Marije Terezije.

Danas je uz teozofiju, antropozofiju, neoanimizam, neošamanizam, demonologiju, dominantna nova religija-pokret new age kao konceptualni spoj mističnih, duhovnih, ekoloških disciplina različitih kultura uz hinduizam, šamanizam, znanstvenu fantastiku i transpersonalnu psihologiju. Najpoznatiji je TM pokret Transcendentalne meditacije koji je 1957 godine osnovao Maharishi Mahesh Yogi, sustav nazvan Znanost o svijesti, spajajući hatha yogu, meditaciju uz zvučnost mantre kojima se postiže neosobna integracija sa prirodom i obustavljanje mentalnih aktivnosti. Posljednjih desetljeća svjedočimo rastućem interesu za djela Rudolfa Steinera, Mircea Eliadea, Carlosa Castanede, Helene Petrovne Blavatsky, Aleistera Crowleyja, Jana van Rijckenborgha, G.I.Gurdjieffa, Petra Demjanoviča Uspenskija i meni najdražu Frances A. Yates, čiju je knjigu Art of Memory svojim studentima preporučio i M.Foucault.

4.

Mrzim sve što je lijepo“ rekao je 1950 dvadesetjednogodišnji Hayashi Shoken, kandidat za budističkog svećenika, zapalivši Zlatni paviljon, zen budistički hram u Kyotu, remek djelo umijeća izgradnje zen vrtova, koje je prije pet stotina godina dao izgraditi šogun Ashikaga Yoshimitsu. Po ovom stvarnom događaju Yukio Mishima napisao je Zlatni paviljon, roman o mladiću opsjednutim ljepotom u nemogućnosti da je sam dosegne. Ljepota Zlatnog paviljona bila je neprevaziđena. “Sada sam znao odakle je poticao moj teški zamor. Ta ljepota je iskoristila ovu posljednju priliku da iskali svoju moć nada mnom i da me sputa onim osjećanjem nemoći koje me je tako često obuzimalo u prošlosti”.

„Suoči se s onim što je unutra, suoči se s onim izvanjskim i ako se sretnete, trenutno ubij“.
..Da, tako je glasila prva rečenica. Bio je to onaj čuveni ulomakiz jednog poglavlja iz Rinsairoku-a. Onda su mi sasvim tečno navrle riječi koje slijede: „Kada sretneš Budu, ubij ga! Kada sretneš svoje pretke, ubij ih! Kada sretneš Budinog učenika, ubij ga! Kada sretneš svoga oca i majku, ubij svoga oca i majku! Kada sretneš svoga rođaka, ubij svoga rođenog! Samo tako ćeš postići oslobođenje. Samo tako ćeš se osloboditi stega materijalnih stvari i postati slobodan!“.