ZDRAVICA ODGOĐENU ŽIVOTU

Odgodi me na tristo dana,
Duboku rupu poda mnom kopaj.
Mračnu i vlažnu poput bezdana,
Gdje tuđi konji idu u propanj.
Pusti da cure tanke mi vlasi
Po spisima i bilježnici.
Da mi stalno svjetiljka gasi,
A rijetka juha bjelasa u žlici.
Samo me odgodi, ne daj mi ništa,
Uskrati, uzmi, sve zabašuri.
Smijeh, pokret, šarokrug vašarišta,
Škripu užeta na koloturi.
Pusti da ruke skroz besposlene
Leže u krilu, noseći srebro.
Svijet ide dalje, sretan bez mene.
Ja sam tek lijeno muško rebro.
Stoga Živote, druge si biraj!
Neka rog obilja svaki uhvati.
Jedino moje noći ne diraj:
Za tristo dana časkom navrati!
Možda ćeš takav suh, ćorav, ćosav,
Konačno vidjeti tko sam i što sam!

24. listopada 2020., Flora Green