Kako počinje sezona sarmi tako i narod očekuje velike izvještaje i ekspertize koja je sarma najbolja, koji restoran nudi najukusniju ili čija baka radi najmasniju. Pa onda prilog ovakav, onakav, nema čeg nema. Sarme će nas pratiti nekoliko mjeseci, ponosno ćemo izvještavati kako na skijanje nosimo hampere sarmi (a pička materina onim stranim turistima koji nose sa sobom hranu na naš Jadran!).

Sarma nam dođe važnija i od toga koliko je lijep gol zabio Luka Modrić, hoće li Marin Medak napokon skupit dovoljno kmetova i dignut bunu protiv feudalaca s Markova trga, jesmo li dostojno proslavili međunarodni dan kravata ili koliko će testiranih biti pozitivnih na covid u odnosu na broj stanovnika koji žele ići na skijanje u Austriju.

No mi smo se primili sarme ko pijan plota i ne mrdamo od naše inačice ovog bizantinskog jela. Da, sarma nije nikakvo hrvatsko autohtono jelo kao što mnogi pokušavaju falsificirat svjetsku gastronomsku povijest.

Isto kao sto rijec “börek” na turskom jeziku označava isključivo jela koja su rađena od frkanog tijesta(bez obzira na filu, tako i riječ “sarma” označava jela koja su zamotana. Obično se mota u zelje ili u lišće vinove loze (grčka dolma).

I da ne bude uvijek sarmovito nego raznoliko ali i zamotano, ovaj puta je na repertoaru turski specijalitet lahana sarmasi. Fenomenalno jelo, lijepo začinjeno i pikantno. Posebnu mu svježinu daje obligatorni dodatak mente. Uz to, naravno jogurt…

Pokušajte, nije teško…