Pohani je picek spravljen na ovaj način jedan od klasika (uz Tafelspitz) bečkih nedjeljnih obiteljskih ručkova, svejedno radili kod kuće ili se uputili na neko od brojnih izletišta. To nije običan pohanac-picek, već spravljen na bečki način, te mora zadovoljavat neka pravila.

Povijest ovog jela nas vodi u vrijeme bidermajera kada se prvi puta pojavio na bečkom dvoru. Kasnije su u njemu uživala gospoda i aristrokracija. I spravljanje je bilo nešto drugačije nego danas. Cijeli se picek otkoštio i izlupetao batom kako bi stao u tavu.

Danas se picek razreže na 4 dijela. Nakon toga se izvadi prsna kost. Važno je da se koža ne odstrani. U prvoj fazi se picek aromatizira na taj način da se ruke natope sokom od limuna i time protrlja cijeli picek. Nakon toga dolaze sol i papar te malo kimla u prahu.

Klasično se uvalja u (meko) brašno, jaja i mrvice, te kreće faza pohanja. Poha se u pročišćenom maslacu i to tako da su komadi barem do polovice umočeni u masnoću. Nakon pohanja se ostavlja da se masnoća ocijedi te odlazi na stol.

Tradicionalno se servira s krumpirom kuhanim u slanoj vodi, uvaljanim u nasjeckani peršin, te jedinom salatom s imenom i prezimenom…Matom Vilacem (ili miješanom)

Okus piletine pohane u pročišćenom maslacu je neponovljiv…

Isprobajte, isplati se!