U zimskim danima vjerojatno ne postoji omiljenije voće od naranče! Ukomponirane u razne torte, kolače i kreme… iscijeđene, nasjeckane, naribane… u kuhanom vinu ili punču, stavljanje na peći i radijatore zbog mirisa i još sto raznih čuda… iskoristivost im je maksimalna. No vrlo često bacamo koru.

Arancini, tj. ušećerene narančine kore pravi su doprinos očuvanju i zaštiti prirode, jer će ovim postupkom naranča postati „zero waste“ namirnica. Osim toga, poslastica su za sve generacije i članove obitelji, osim onih koji imaju poteskoća s regulacijom šećera.

No kako smo zakoračili u zimske mjesece u kojima nam je potrebna dodatna energija, ovaj puta u visokoj koncentraciji šećera, hajdmo mi čvrsta koraka i vedra čela odmah na recept. Ovaj puta malo u stilu Hanibala Lectera…

1. Izbor “miss naranče”:

Za arancine a i za većinu drugih „događanja“ potrebne su nam naranče s debelom korom. Takozvane „vašingtonke“ su one prave: najbolje, najdeblje, najmesnatije, najaromatičnije. No kako prepoznati tu najpoželjniju damu? Jednostavno: to je jedina naranča s „guzicom“! No kako je prepoznati? Ako krenete sa sjevernog pola (peteljka) prema jugu, došavši do južnog pola naići ćete na otvor. E baš taj otvor karakterističan je za “vašingtonku“. Naravno, vašingtonke moraju bit nepošpricane..tako reći…nevine…

2. Svlačenje:

Prije nego pristupite obredu „svlačenja“ oštrim nožem plošno odrezite (po paraleli) naranči glavu i guzicu. Sada obezglavljenoj/obezguženoj naranči nožem povucite 4 meridijana od sjevernog pola prema južnome (sad se treba sjetit što su paralele a što meridijani). Zarežite do mesa. Hrabro! Ne brinite, ne boli (osim ako sebe ne zarežete nožem).

Sad vještim pokretom lišite naranču njezine kože. Pod pretpostavkom da ste malo vještiji i da nemate dvije lijeve ruke, trebali bi dobiti 4 jednaka komada. Ukoliko vam kož (narančina) puca, ili suprotno očekivanom ipak imate dvije lijeve ruke, za odvajanje iste možete se poslužiti žlicom (jušnom, ne onom za cipele): tako da žlicu uvučete između mesa i kože (narančine, ne vaše). Naravno s konveksnom stranom prema kori (e sad treba se sjetit što je konveksno a što konkavno).

3. Narančino utapljanje:

Kore od naranče sad potopite u zdjelu s hladnom vodom. Ove arancine se ne isplati raditi ispod 2-3 kg naranči, a s obzirom da nije zdravo pojesti toliko naranči odjednom, skupljajte ih par dana pa kore umjesto u smeće ubacujte u vodu. Namakanjem u vodi izvlačite gorčinu. Svaki dan mijenjajte vodu. Uvijek hladnu. I tako skupljajte žrtve…

4. Kuhanje žrtvi:

Stavite u rajnglu hladnu vodu i ove sirote utopljenice. S njima na vatru, te kad voda provrije, ponovite postupak. Uvijek hladna voda! Postupak ponavljajte 3-4 puta. Gricnite malo i ukoliko još osjećate gorčinu, ponovite.

5. Seciranje

Sad kore ocijedite, neka se malo ohlade pa pristupite uzdužnom rezanju. Svaka 1/4 na jos 4 trakice…

6. „Od secera budi sladji, slabu tacku mi pronadji…“ (Lepa Brena)

Izvažite koliko imate kora. Stavite ih u rajnglu. Sad ih pospite s istom količinom šećera da bude neriješeno: 1:1. Stavite malo vode. Doslovno malo, tek toliko da se rastopi šećer. Malo, majušno, jer ipak su ovo naranče u šećeru a ne vodnjikave naranče. Oprezno miješajte na laganoj vatri jedno dvadesetak minuta.

7. „Šećeruuuuuu…zapalit ću birtiju….“ (Alen Islamović)

Naranče na sušenje, jedno sat vremena, a onda valjanje u kristal-šećeru do iznemoglosti…

Isti recept možete napraviti i s limunima, upotrijebite debelokožni model “lisbon”. Razlika u postupku je jedino što ga morate par puta vise kuhati (br. 4.).

Naravno, upgrade je dodatno umakanje u čokoladu, no da vam to nije palo na pamet jer ćete sve pokvarit! Čokolada ce vam bit mutna i siva i neće se stisnut. I taman dok izvršite postupak od 1-7 dolazi recept kako napraviti najbolju čokoladnu glazuru na svijetu.