Život

Jutros se usred grada spustio lanac na mom biciklu.
Gurala sam ga. Na njemu su bile vrećice s
mesom koje ne volim, s novim naočalama,
i sirupom za ostatke mog višetjednog kašlja.
Krhkost je bila tako očita.
Ravne ceste, poruke o životu s ruba bolnice,
veseli emotikoni koji zajedno sa mnom prelaze cestu.
Hotel Esplanada nudi putovanje usred grada,
noćenje s doručkom za dvije osobe, pogled
na saten a la Liz Taylor. Štrukle.
Proslavimo vjenčanje usred smrti.
Koju mnogi još ne vide. U taksiju, na podu
leže zatvorena vrata.
Kad postojiš Ti kojem pišem, dan započinje
bez konstrukcije. Zaboravom smeća.
nježnošću koja otapa vosak na prsima.
Jutro je nekad teško kao kamen,
klizi kao kotač bicikla,
ali lanac se ne prekida.