Jučer sam prvi put čula frazu o ljudima koji se neće cijepiti iz “ideoloških” razloga. Iako je i ranije bilo jasno da embriji, čipiranje, i Amerika, široko gledajući, valjda spadaju u nekakvu vrstu “ideologije”, teško je odrediti, osim teorija zavjere, što je tu točno “ideološki”, i koja je “ideologija” u pitanju.

Bliže mi je objašnjenje da ljudi koji se žele cijepiti ne vjeruju u preventivnu medicinu. To je logički paradoks: cijepiti se možeš ako si zdrav, a zašto bi se zdrav čovjek izlagao cjepivu? Prirodno je primiti infuziju, kemoterapiju, opću anesteziju, uglavnom sve što podrazumijeva mogućnost ozbiljnih nuspojava, u trenutku kad je bolest nastupila. Oko toga jedva da ima rasprave. Problem s cjepivom protiv covida 19 je u tome što oni koji bi ga trebali primiti u trenutku cijepljenja nemaju covid. Dvaput će im dakle potpuno zdravima ubrizgati u venu nekakvo sredstvo od kojeg je medicinska sestra u Americi pala u anafilaktički šok, a potpuno bespotrebno, jer bolest čak nisu ni dobili. Možda i neće; a ako hoće, onda će se baviti s tim problemom. Uostalom, možda je prebole asimptomatski. Možda su je već svi preboljeli asimptomatski. Ako ta bolest uopće postoji, najprije je treba dobiti, a ne ničim izazvat jurnuti na sterilnu medicinsku iglu, i kemiikalije gore od Domestosa. Preventivna medicina kao takva služi za izazivanje vraga. Ne pokazuj deformacije na sebi, ne navlači nesreću. Ne češi se gdje te ne svrbi, a posebno ne liječi ono što ne boli.