Čim se u našim kinima pojavio William Friedkinov film „Živjeti i umrijeti u Los Angelesu“, njegov naslov je postao dio tadašnje „mitologije“ i „žudnje“. Barem u onim društvima, mladih novinara, filmaša, likovnjaka, u kojima sam se kretao. I s kojima sam se družio…
Naime, Los Angeles je bio sinonim za film, za Hollywood, za… jednom riječju – uspjeh.
Sjetio sam se toga, kada sam saznao da je upravo u njemu preminula (gdje je i živjela i radila) Mira Furlan, najveća glumačka zvijezda svoje generacije u Hrvatskoj i na prostoru tadašnje Jugoslavije osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Nažalost, ima tu i – simbolike!
Mira Furlan nije bila samo zvijezda zbog svoje pojavnosti, ljepote, pa i seksipila kojima je zračila na velikom ekranu, nego i stoga što je bila sjajna glumica, s velikim rasponom junakinja, odnosno likova koje je igrala.
Podjednako vrijedan i podjednako dobar opus ostvarila je na televiziji, na kazališnim daskama i na filmu.
Redatelji bi rekli: bez obzira kakva joj je bila uloga, velika, srednja ili mala, uvijek je davala sve od sebe. I uvijek je bila dobra!
Bila je u situaciju da bira uloge, pa nije nepoznato da je upravo Mira bila prvi izbor Tončija Vrdoljaka za lik barunice Castelli za „Glembajeve“, ali na kraju nju je odigrala Ena Begović i njome stekla „bezvremenski“ glumački status.
Zadnji „nastup“ u hrvatskoj kinematografiji gdja Furlan je imala 1990. godine – u „Steli“ scenariste i redatelja Petra Krelje.Jedanaest uloga, neovisno od činjenice da li je riječ o glavnim ili sporednim rolama, po kojima ću se najviše sjećati Mire Furlan, ostvarila je u slijedećim filmovima:
Naime, Los Angeles je bio sinonim za film, za Hollywood, za… jednom riječju – uspjeh.
Sjetio sam se toga, kada sam saznao da je upravo u njemu preminula (gdje je i živjela i radila) Mira Furlan, najveća glumačka zvijezda svoje generacije u Hrvatskoj i na prostoru tadašnje Jugoslavije osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Nažalost, ima tu i – simbolike!
Mira Furlan nije bila samo zvijezda zbog svoje pojavnosti, ljepote, pa i seksipila kojima je zračila na velikom ekranu, nego i stoga što je bila sjajna glumica, s velikim rasponom junakinja, odnosno likova koje je igrala.
Podjednako vrijedan i podjednako dobar opus ostvarila je na televiziji, na kazališnim daskama i na filmu.
Redatelji bi rekli: bez obzira kakva joj je bila uloga, velika, srednja ili mala, uvijek je davala sve od sebe. I uvijek je bila dobra!
Bila je u situaciju da bira uloge, pa nije nepoznato da je upravo Mira bila prvi izbor Tončija Vrdoljaka za lik barunice Castelli za „Glembajeve“, ali na kraju nju je odigrala Ena Begović i njome stekla „bezvremenski“ glumački status.
Zadnji „nastup“ u hrvatskoj kinematografiji gdja Furlan je imala 1990. godine – u „Steli“ scenariste i redatelja Petra Krelje.Jedanaest uloga, neovisno od činjenice da li je riječ o glavnim ili sporednim rolama, po kojima ću se najviše sjećati Mire Furlan, ostvarila je u slijedećim filmovima:
1. OTAC NA SLUŽBENOM PUTU (Emir Kusturica, 1985), na fotki
2. ZA SREĆU JE POTREBNO TROJE (Rajko Grlić, 1985)
3. KIKLOP (Antun Vrdoljak, 1982)
4. TURNEJA (Goran Marković, 2011)
5. BRAĆA PO MATERI (Zdravko Šotra, 1988)
6. LJUBAVI BLANKE KOLAK (Boris Jurjašević, 1987)
7. HORVATOV IZBOR (Edo Galić, 1985)
8. LJEPOTA POROKA (Živko Nikolić, 1986)
9. STELA (Petar Krelja, 1990)
10. ŠPIJUN NA ŠTIKLAMA (Milan Jelić, 1989)
11. ZA SADA BEZ DOBROG NASLOVA (Srđan Karanović, 1988)
Glumila je i u brojnim drugim filmovima, koje kao redatelji potpisuju Danis Tanović, Zoran Tadić, Mihajlo Vukobratović, Fadil Hadžić, Bata Čengić, Enki Bilal, Nikola Stojanović, Juan Bautista Stagnaro, Faruk Lončarević, Svetislav Prelić, Zoran Čalić…
radio gornji grad 
