Vjerojatno nikad ne bi pogodili da se pod ovim imenom krije hrvatska riječ za svjetski poznate – krokete!
Naime, u svom prvom Priručniku za kuhanje iz 1929. godine Mira Vučetić spominje “krumpirove roščiće” te daje recept koji točno odgovara kroketima. Razlika je što se oni rade u kifličastom obliku za razliku od “krumpirovih valjušaka” koji su ravni, a baš zato da bi se razlikovali terminološki.
Čak objašnjava da su roščići pogodniji za jela s umakom zbog svog specifičnog oblika i oklopa od panade. Nadalje objašnjava i tehniku, tj. da se roščić napikne na vilicu pa s rogovima prema naprijed “vozi” kroz umak!
Već u svom sljedećem izdanju, 1934. Vučetićka odustaje od imena roščić i spominje krokete!
Pri izradi kroketa potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari.
1.Upotrebljavajte “brašnasti” krumpir kao za pire i knedle, onaj s manjkom škroba. Pola kg.
2. sva krumpirova tijesta se ne mijese kao da neprijatelju dušu vadite. Mijesi se što kraće uz uporabu špahtla! Ukoliko bi mijesili dugo i bjesomučno na kraju bi od tijesta dobili neke kratke gumene pendreke teško žvakljive i probavljive. Kroket mora bit rahli i luftasti (kao na fotki)
3. Smanjite za 20% količinu brašna u odnosu na klasične njoke. Za njoke 20 dkg, ovdje 20%. Zračunajte sami. Meni je muka od računanja. Koristite oštro brašno.
4. Jedno jaje. I žlica masti. Malo soli. I recept je gotov.
Iako sam često naišao na kuhinje koje spremaju krokete iz nekog tijesta kao za pire, pa onda to trpaju u slastičarske šprice, pa pothlađuju, pa paniraju to nije pravilan postupak. A osim toga, okus je vrlo sličan onim groznim gotovim kroketima iz trgovina (koji upotrebljava i dosta restorana), a koji imaju okus datebogsačuva.
I još jedan savjet: ne zamrzavajte ih. Od kroketa (spravljenih od pol kilograma krumpira) kao prilog može se najesti 4 ljudi. Okus smrznutog krumpirovog tijesta nikad nije kao svježeg!