Kao Alisa

Nije nam dano da živimo bez brige.
Niti su u nama potrošljiva roda.
Sve što bješe stvarno ne stane u knjige,
Uvijeke nam nedostaju dva-tri goda.

Pružam ti ruke i držim te za skute,
Kao dijete majku koje dugo nema.
Galaksije su naše skliske i krute.
Vezani smo za njih van svih teorema.

Krvlju i strahom kao ruke za tijelo,
Srcem i dušom k’o majčinstvo za mjesec,
Dok koštanih srži već kuca opijelo.

Unatrag koračam kroz zvjezdane mašne.
Eci-peci-pec, sat popravlja bijeli zec,
U sekundu točno, brojaljke su prašne.