GARDALAND

Na moru nema kiše
u to sušno doba
ali nije to ništa prema
vlastitoj kiši koja plače
zbog oblaka belih kao mir
na tvojim lepim grudima.

Otišao sam u gardaland
snova tamo mi je onako
kako da kažem prirodno.
I jeftinije je! Neke stvari su
toliko vredne da mogu da
bude besplatne kao ljubav.

Ali ne i bez napora volje
u svakom slučaju besprekorne
nenadmašljive nenadjebive
kao kita moga uma koja zna
da u šupljini nema ničeg osim
šupljine mrtva mesa u lešu
čiste požude zato nabada
srce čiste misli koja mu
uzvraća jezičkim darom.

Ništa nije besplatno a pogotovo
kad se radi o patnji koja nosi
život na leđima crnih snova
pa se pretvara u čistu milost
trenutka jedne Biti koja želi
biti što je u tom svetu skandal.

Život nije san nego je san život
mog života slobodnog da sniva
svoj život na ulicama noćne jave
koja sniva danju i nikada više
ne može da isključi maštu Biti
koja dolazi kao cunami u moju
zapanjenu svest kad ova otvara
usta jeziku nedotučenog srca.

Možda o tome nešto kasnije
kad će ove molitve doći kraj
pa da se prošetamo po obali
neosvrtajući se na gnev kajanja i
napijemo se vina rastanka
koji jedino može da nas veže
neopterećen pozom prisutnosti.

Samo to još znam na samom
kraju ove priče da će na mom
groblju biti ispisano tvoje ime.
Tako i treba!